Kad staneš pred ogledalo
I vidiš lice u njemu
Misliš da se prepoznaješ
No znaj to nisi ti
Kad rukom kreneš
Da pomakneš kosu sa očiju
I pratiš te kretnje i pogled
Znaj to nisi ti
Dok gledaš odraz u ogledalu
Kroz glavu ti promiću razne misli
Za neku se uhvatiš
No to nisi ti
Koraćaš i osjećaš svaki pokret
I pogled te vodi
Kao slijepca štap
Ni tada to nisi ti
Osjećaš kako ti krv teće venama
Kako ti zrak ispunja pluća
Kako se budiš i padaš u san
Ali ni tada to nisi ti
Ni kad sretneš nekog slićnog sebi
Ni kad sretneš nekgo potpuno drugčijeg
Kad se prepoznaš ili ne prepoznaš
Znaj to nisi ti
No ipak ima nade
Da se sretneš
Onda kada zaroniš u svoju dušu
Bliže si sebi
Onda kad zidovi gube čvrstinu i tvoj pogled
Prolazi kroz njih
Onda kad se pokloniš
Najmanjem od najmanjih
Kad prekrižiš svoje ja
I kažeš više ne postojim
Kad te tvoje srce povede kroz život
Kada osjetiš da je sve oko tebe dio jednoga
I da je jedno dio tebe
Bliže si sebi
Bliže si životu
Bliže si stvarnosti
Znaj ima nade
Da se vratiš sebi
I da si vjetar
I da si more
Da si sunce
I oblak što ga zakriva
Zvjezda u daljini
I planinski izvor
Cvjet
Ili ptica
Kad sve to budeš
I više od toga
Znat ćeš tko si
I vratit će ti se sve zaboravljeno
Moći ćeš reći
Ja jesam
I vratit će ti se sve zaboravljeno
Moći ćeš reći
Ja jesam
COPYRIGHT
miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 30.08.2009. u 21:06 sati.