Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tokiohotelcro

Marketing

I love radio.de Interview sa Bill & Tom 2 dio

Audio snimke možete poslušati na I LOVE RADIO.de

Georg, da li si htio da tvoja djevojka ostane tajna?
Georg: “Da, imam novu Djevojku. Ali nisam ju sakrivao posljednjih 6 mjeseci, jednostavno nismo imali intervjue i nitko me nije pitao!”

Bill: “Mi to nikada ne skrivamo. Mislim da je, kada netko od nas ima djevojku, to najnormalnija stvar na svijetu. Mislim da je totalno sramotno kada to Boybandovi pokušavaju sakriti, samo da bi djevojke kupovale njihov CD. To je blesavo. Zato mi zapravo kažemo kada imamo djekojke. Zapravo, ja mislim da je stvarno tužno što je samo jedan od nas ima ( djevojku). Ali tako je to!”

Gdje i kako bi vi mogli upoznati potencionalnu djevojku?
Bill: “Tom i ja ne izlazimo u clubove u privatnom životu. Uvijek puno radimo, zbog toga to baš i ne uspjeva – obično smo na Aftershow zabavama, a čak i tada mi nismo jedni od onih koji idu na svaku zabavu. Zapravo odlazak u kino ili normalan izlazak van - ne funkcionira.”

Georg: “Gustav i ja se još možemo kretati po Magdeburgu relativno slobodno. Ponekad uspjeva. Tako sam ja upoznao svoju djevojku.”

Bill: “Nedostaje vam to, to je činjenica. To je jedna od loših strana kada si slavan. Ne možemo spontano reći: Ok, sada idem van sa prijateljem ili sada idem na sladoled sa prijateljima, ili popiti kavu, ili spontano otići u club navečer. Tako da je sve uvijek savršeno isplanirano, i nikada nismo sami. Uvijek je netko s nama – da, to nije baš ugodno. Ali moram reći, da su tu uvijek i oni trenutci, kada stojimo na pozornici i tisuće fanova sluša našu glazbu– to definitivno nadoknađuje sve.”


Die Welt Interview sa Bill & Tom: "Odrastao" je relativan pojam

"Biti "odrastao" je relativno"

"Bill Kaulitz nikada ne izlazi iz kuće neuređen," rekla je žena iz izdavačke kuće. Vrijeme pod maskom na sastancima zbog toga mora biti pažljivo isplanirano...
A kada vidite ovog sitnog (*pisalo je doslovno "petite" što znači sitan, ali mislim da smo svi mi svjesni da Bill nikako nije sitan...možda su mislili "mšavog") mladog čovjeka kako stoji pred vama, dobijete laganu ideju koliko vremena mu treba za njegov izgled. Savršeni crni i bijeli dreadlocksi, kompozicija bijelih i crnih linija ukrašava njegove kapke, i prikadno nalakirani nokti. Ruke, u kožnim rukavicama, sa poteškoćom namještaju masu lanaca koji su prikačeni za njegovu crnu maijcu. Njegov blizanac Tom sjedi pored njega, na kauču u hotelskoj sobi ružičastih zidova. On sebe doživljava kao uličnog rockera (??? um ke?) u kožnoj jakni sa ispletenom kosom. Ne manje skup ( valjda skupo obučen?), ali ne tolkio upečatljiv. Dva obična dečka u ruhu pop zvijezde.
( *O da...ja takve obične dečke kao što su Bill i Tom susrećem svaki dan dok se šečem ulicom i kupujem u Konzumu.... ovaj novinar je ili slijep ili ljubomoran )

WamS: Bill, Tom, vaš rođendan je 1 Rujna, što želite?
Bill: Želim biti sa svojom obitelji, vidjeti moje prijatelje i piti kavu. Volim kavu, pijem ju na litre. Želio bih rundu kave i kremaste kolače (*na engleskom je pisalo doslovno krempite ). I bilo bi super kada bi svi bili stariji od 60. Dakle, pravu zabavu sa kavom.

Tom: Razgovori sa starijim osobama završe potpuno desetom temom. Oni imaju potpuno drugačije razmišljanje. To bi bilo super, zabava sa kavom svake Nedjelje

WamS: Da li imate kakve materijalne želje?
Bill Kaulitz: Nemam.

WamS: Novi auto, možda?
Tom Kaulitz: Mislim da nema nikoga tko bi mi dao nešto fizičko na poklon (?). Ali naravno, bio bi sretan sa novim autom.

WamS:Punite 20. Da li ste odrasli?
Bill Kaulitz: Mislim da ja nikada neću odrasti (smijeh). Ali odrastanje je relativno. Ja sam smatrao da mogu raditi što želim več sa 13. Ići u klubove i piti alkohol - Uvijek sam se osjećao starijim nego što jesam.

WamS: Završili ste srednju školu učenjem na daljinu, i nagrađeni ste za izvanredne rezultate .
Bill: To je skoro posramljujuće, zar ne?

WamS: Pomalo.
Bill: Tom i ja smo mrzili školu. To je bilo najgore vrjeme u našem životu. Žao mi je svih koji idu u školu.

WamS: Što je bilo tako loše?
Tom: Najviše od svega bili smo skandalizirani (?) zbog svog izlgeda u školi. Ali mislim da je najgore od svega, što je u školi osobnost svakog pojednica potpuno potisnuta.

Bill: Tom i ja smo, u 7 razredu, zbog discipline premješteni u različite razrede . Bili smo stvarno buntovna djeca, i skoro smo izbačeni iz škole. Ne zbog droge i tučnjave. Nego zbog rasprava, kojima učitelji jednostavno nisu bili ravni. A onda shvatite da pedagogija nije na prvom mjestu u obrazovanju učitelja. Neki ljudi jednostavno upadnu u tu profesiju jer ne vide drugog izlaza. Ali da bi bio učitelj, to moraš stvarno željeti i moraš imati strast prema tom poslu.

WamS: Mnogi fanovi vas smatraju uzorom. Da li imate neke vrijednosti koje želite prenjeti?
Tom: Mi sebe stvarno ne smatramo uzorima.

WamS: Ali vi pomalo služite kao primjer. Da li ste svjesni toga?
Tom: Ne, ne često. Morate se osloboditi toga. I ovako imamo ograničenu slobodu. Ne želim odjednom početi paziti na psovke u intervjuima.

WamS: Ali vi, na primjer, podupirete kampanju protiv SIDA-e.
Tom: Naravno, ponekad pokušavamo podržati ono što mi smatramo važnim. Ali na kraju: mrzim tu "Uzor titulu" ( ljudi ih uvijek uzimaju za primjer, upiru prstom u njih itd.) Ne želim se pretvoriti u nešto takvo.

WamS: Da li će te glasati?
Tom: Uhm, da. Vidjet ćemo.

Bill: Opet, u svakom slučaju, prvi puta.

WamS: Koliko je postotak normalnosti u vašem životu?
Bill: 1%.

WamS: Da li je isto kao sa internacionalni zvijezdama, da ne možete čak ni u trgovinu ići?
Tom: Da, apsolutno. Kada smo počeli stvarati glazbu, bili smo u dobu kada su roditelji sve kupovali za nas - sada smo u dobi kada trebamo raditi takve stvari sami- ali ne možemo.

Bill: Zvuči cool da imate osobnog asistenta, koji vam donosi sve što vam treba. Ali bih ja također ponekad volio sam izabrati svoj jogurt.

Tom:U Americi imaju supermarkete koji su otvoreni 24 sata. Možete otići tamo u 4 ujutro, kada nema nikoga. Jednom smo ušetali u odjel sa igračkama, kupili smo sve. Pištolje sa strelicama ili autiće na daljinsko upravljanje.

Bill: I onda smo gađali aute strelicama. Totalno blesavo.

WamS: A kako kupujete odječu?
Bill: Obično preko interneta ili iz kataloga. Totalno dosadno. Ali ponekad moraš reći, zaj**i, ako su fotografi i fanovi ispred vrata. Ponekad moraš izaći van, treba ti taj mali djelić normalnosti u životu.

WamS: Što je na vašoj listi udovoljavanja?
Bill: Zapravo, svake godine imamo novu. I moram priznati da je prilično duga. Ali mi smo kod kuće toliko rijetko, da uvijek nastojimo da nam je što ugodnije. Najvažniji su kava i pravi pokrivači u hotelima. One vunene deke su najgore. Zato što se zbog njih osjećate kao da ste na kampiranju. To je meni najvažnije, pravi pokrivač i jastuk.

WamS: Da li još uvijek imate prava prijateljstva iz prošlosti?
Bill: Samo (iz prošlosti). Za vrijeme TH nismo stekli nove prijatelje jer ne možemo nikoga zapravo upoznati. Svatko tko upozna nas, več ima mišljenje o nama.

WamS: Da li ste posebno oprezi sa novim ljudima jer su vas često prevarili?
Tom: Da, većinom skriveni novinari. Imali smo neka ekstremna iskustva na početku karijere. Sa 15 smo bili na svim zabavama i, naravno, pili smo alkohol. Tada je bilo ovako: Popiješ gutljaj alkohola, i sljedeći dan novinari zovu Socijalnu službu koja želi potpuno prekinuti naš projekt. (pod projektom misli na njihovu karijeru u TH) .

WamS: Ali vjerovatno su vas učili kako da se ponašate u takvim situacijama.
Tom: Ne, nikada. I ja ne želim nekoga tko će mi govoriti kako da odgovaram na pitanja.

Bill: To morate naučiti sami, tako da uletite u takvu situaciju, a onda živite sa činjenicom da će ponekad pisati loše stvari o vama.

WamS: Da li dobijate psihološku potporu za takve slučajeve?
Tom: Naša obitelj i prijatelji su naša psihološka podrška. Mogao bih zamisliti da primam profesionalnu pomoć, ali tu je opet problem sa vremenom.

Bill: Mogu razumjeti, kada ljudi to učine. Ali problem je, što ja ne vjerujem u to.

Tom: Ja također uvijek mislim da sam pametniji od psihologa.

Bill: Točno. Sve što ti ja kažem, ja ti kažem namjerno, zato što je to moj problem. A tada bi psiholog rekao: "Da, trebaš malo razmisliti o tome". A tada bi ja pomislio u sebi: "Super, to sam več znao".


Izvor

Službene Nokia pozadine za mobitel



*Dokaz da ova fotografija nije photoshop kako su neki tvrdili

Post je objavljen 30.08.2009. u 20:54 sati.