30. Čuo se otužan zvuk, smrdjelo je po dimu, a istrumenti su žmigali crvenim lampicama.. Dignuo se iz sjedišta i otišao pogledati motor.
Da bi došao do motora morao je izaći iz broda.
Neki su se ljudi smijali njihovom brodiću.
Otvorio je s poklopac motora. Širio sa dim, kaskada je pregorjela, a iz jonskog motora ispale su elektrode!
Zasukao je rukave svog novog plavog svemirskog odijela.
Studirao je austronautiku, i imao je peticu iz svemirskog pogona.
Većina ljudi samo je vozila svemirske brodove bez znanja o pogonu, samo su micali ručicu, ljevo , desno. Ali on je znao i teoretski i praktično kako rade svemirski pogoni. Noviji brodovi imali su elektromagnetski pogon, bez elektroda, jonizirane pare žive ubrzavale su se u keramičkim spiralnim cijevima, u jakim magnetskim poljima, brzine istjecanja jona su bile ogromne, brodovi su imali dvije takve spirale u obrnutim smjerovima, više su bili nalik letećim tanjurima. Ali Johny je imao stari tip najjeftinijeg pogona.
Popi priča viceve iz pivnice:
2.1 “Johnny, zašto plavuša pada iz broda sa knjigom u ruci?
Zato da ne ispadne glupa!”
“Dobro je kompa, sad ću ja to popraviti” rekao je Johnny tražeći po plavim vrečicama alat. Alat je posudio sa faksa, bilo je tu i najmodernijih instrumenata što ih je imao samo fakultet svemirskog pogona.
Zalemio je nove dijelove na kaskadi, i zašarafio elektrode na njihovo mjesto, a usput ih je i očistio.
Konačno motori su proradili.
Upitao je brodski kompjuter o stanju broda.
Kompjuter se oglasio seksi ženskim glasom:”Motori su uredu, antigravitacijska oplata kabine još ne pušta zrak, ne uključujte naglo tahionsko polje, jer će pregorjeti kaskada, želim vam puno sreće, jer u ovom brodu već dugo nije bilo putnika , konačno putujemo!”
“Ovo je ženski kompjutor!” reče Popi
“Da, samo se nemoj zaljubiti!” nasmijao se Johnny Popiju. Pomaknuo je ručicu u položaj za polijetanje i brodić se počeo tresti! “O Bože , samo da se ne pokvari!” jecao je Popi. Letjeli su poput drhtave stare patke, ili letećeg puža, dok su pored njih zujali kao osice, najnoviji modeli brodova. Polako su se probili iznad atmosfere.
Ušli su u orbitu i onda je isljučio jonski pogon. Proučavao je tahionski radar, a kompjuter je rekao melodičnim ženskim glasom; “Dragi moji putnici, možete uključiti polako tahionski pogon, put je čist!” Unio je koordinate cilja i uključio automatskog pilota, tahionska zraka napipala je put ispred njih i povukla njihov tahomjehur sa sobom. Poletjeli su nadsvjetlosnom brzinom! Krenuli su prema Popijevoj planeti Sani...
Popi je pjevao:
U ORBITI
Lagano graciozno mali svemirski brod plovi
Oko plave planete
I plovi kao da sanja
Kao u snu
A na planeti
Na noćnoj strani
Svjetlucaju svjetla
I smješkaju se astronauti
Oko planete kruže
tajanstveni prsteni,
ti prsteni od pahulja
od svemirske zlatne prašine,
od žica srebrnih tiho sviraju
usred svemirske tišine!
Ah, tu glazbu čuju samo astronauti puni sanja,
i njihovo napuklo srce, žedno putovanja
Post je objavljen 30.08.2009. u 12:30 sati.