Ako ste čitali prethodni post, znate da sam prodavala namještaj ovih dana. Na kraju sam uspjela naći kupce, dvoje simpatičnih ljudi koji su namještaj htjeli smjestiti u svoju vikendicu u Lovranu. Nisam postigla ni približno toliko visoku cijenu koliko to vrijedi ali eto, bar 3 puta veću od onih bijednih 3000 kn jesam, a i to je nešto. S obzirom da je taj namještaj bio dio mene, s obzirom da sam živjela s njim cijeli život, drago mi je da nije došao u ruke nekog zlog trgovca koji će skupo preprodat, već u ruke ljudi koji će to voljeti i cijeniti kao što sam i ja... Jer on je meni poput živog bića, nešto što treba udomitelja koji će na njega paziti i čuvati ga.
Međutim, priča nema sretan kraj, predvečer me žena nazvala i rekla da joj fale sve 3 stolice. Bio je to šok s obzirom da znam da su njih prve iznijeli, no to je bila kobna pogreška. Dok su iznosili ostalo, netko je ukrao stolice, a oni nisu primijetili neko tek kad je sve (osim stolica) stiglo u Lovran. Misleći da su ih možda zaboravili unijeti u kamion, žena me nazvala da provjerim jesu li još uvijek pred zgradom, no to je bilo nemoguće, prošlo je pola dana i sigurno bi ih već netko odnio. Ljudi koji su ukrcavali namještaj u kamion kažu da nikakve stolice nisu primijetili, a žena kaže da se onuda motao nekakav perač stakla. Tada mi je bilo sve jasno.
Činjenica je: stolice su ukradene. Prve su ih iznijeli i dok su iznosili ostalo, perač stakla je odnio stolice. A znam tko je taj famozni "perač stakla". To je cigan koji pere stakla automobila na semaforu u mojoj ulici. Svaki put kad izađem iz tramvaja onak mi prosto seljački dobacuje "đes mala, kako si mi zgodna, ko jablan visoka" uz zvižduke i slično.
Ja sam taj namještaj prodala, dobila za njega novac i to bi trebalo biti to, ne bi me trebalo više biti briga, no ja jednostavno ne mogu podnijeti tu groznu činjenicu da su (nekoć) moje prekrasne stolice kod nekog ciganina u brvnari i njegova neodgojena dječurlija skače po njima, ne mogu jednostavno!
I sad bih najradije došla tom odvratnom čovjeku i rekla bi mu da izvoli vratit ukradeno, priprijetit mu policijom ili ga jednostavno hmmm nabit?
Što bi se desilo da to učinim? Okomili bi se na mene predstavnici nacionalnih manjina koji bi se osjećali ugroženo i nesigurno u ovoj državi, bila bih odmah etiketirana kao nacionalist nacist i rasist a takvi su užasno opasni za ugled države i još puno stvari sličnih tome. A u čemu je stvar? Bad Blue Boysi pretuku metalca ili punkera i nitko ih i ne traži, neodgojeni maloljetnici ubiju Luku Ritza i puste ih iz zatvora nakon par mjeseci i nikom niš... Nabiješ cigana i postaneš najgori kriminalac opasan za nacionalnu sigurnost! Jer oni se osjećaju vječno ugroženo, osuđivano i ne znam šta zbog toga što su to što jesu i svakakve državne institucije ih brane, a što oni čine za svoj "ugled"? Ništa. Kradu, švercaju, ponašaju se nekulturno, priređuju ljudima oko sebe svakodnevne neugodnosti.
Kao da je meni ugodno svaki dan izlaziti iz tramvaja i slušati kako mi neki neugledni proćelavi niski prljavi debeljko dobacuje nekakve sexističke perverzije i pritom se dere da ga cijeli kvart čuje. Još gore je kad to radi dok hoda za mnom, a jednom se to desilo taman kad sam išla na bankomat. Ali ja ne smijem ništa reći, iako se bojim da će me napasti, da će me okrasti ili čak silovati, jer nikad ne znaš što se krije u tom umu.
On mene skoro svaki dan zlostavlja na neki način, a vjerujem da to radi i drugim prolaznicima, odnosno prolaznicama, no njemu nitko ništa ne smije jer je odmah rasist i nacist.
U ionako polu propaloj državi gdje je sve više kriminala i nezaposlenosti, ne trebaju nam takvi ljudi koji su
a) neškolovani
b) neodgojeni
c) vrlo potencijalni lopovi
d) prljavi
e) množe se masovno
Jednom društvu ovakvi pojedinci nimalo ne pridonose, čast iznimkama. Kao prvo, iako je školovanje u Hrvatskoj obavezno, rijetko tko od njih završi osnovnu školu, a što možeš raditi bez škole osim švercati, prositi i krasti. Koliko je puta bio u novinama članak o tome kako cigani u školama zlostavljaju drugu djecu, prijete im, tuku ih... čak je jednom bila vijest kako su cigani iz viših razreda osnovne škole prijetili ostaloj djeci iz nižih razreda pištoljima. Suživot s takvim ljudima je težak i opasan, a neizbježno neugodan jer ja još nisam doživjela proći pored nekog takvog a da mi ne dobaci nešto uvredljivo u najblažem slučaju (ili da me gnjavi cijelim putem u najgorem), nisam se doživjela voziti s nekim takvim u busu ili tramvaju a da na mobitel ne pušta cajke da se cijeli tramvaj trese. O krađama da i ne govorim. Stolice s početka posta su najbolji primjer. A frendica s faksa mi je pričala kako je prije par godina cigan prodavao Canon EOS 350d za 200 kn. Tada je taj fotić vrijedio bar 5 000 kn, zamislite da vam netko ukrade nešto tako vrijedno i onda proda za 200 kn (i još je rekao da ekran ne radi dok slikaš, a ustvari je to normalna stvar kod fotića koji nema ugrađen live view, fotić je bio potpuno ispravan), a nedavno sam u gradu vidjela 2 ciganke kako vode bijelo plavokoso dijete, čisto i dobro obučeno, znači još uvijek i djecu kradu iako ne znam zašto pošto svoje imaju previše, valjda da prose umjesto njih (vidjela sam također i plavokoso dijete potpuno spaljeno nekom kiselinom po tijelu kako prosi na Kvatriću, dakle ukradu ga, unakaze i pošalju da prosi). O nehigijeni nemam šta pričati, dovoljno je reći: zamislite da smo svi tako prljavi, mislim da bi se vratile sve one srednjovjekovne epidemije na nas, a njih ima sve više, nas sve manje... Kako će Hrvatsko stanovništvo izgledati za 10 godina? Indijci?
I što reći na kraju? Netko će sada reći da sam nacist, da sam rasist, da sam netrpeljiva i opasna za ugled „antifašističke“ Hrvatske, ali morate priznati da bi život bez takvih ljudi bio puno ugodniji, pogotovo ljudima koji su prisiljeni živjeti u njihovoj neposrednoj blizini, čija su djeca prisiljena ići s njima u školu...
Ali njih država stimulira da rađaju više, daje im socijalne pomoći, socijalne stanove, štiti ih od bilokakvih napada... A jedan od njih je ukrao moje stolice, uništio sreću ženi koja se toliko veselila tom namještaju, zvala me i jutros da mi to sve ispriča, kaže da joj je tako prazan taj stol kad nema stolica, ako i stolić s ogledalom. Ja se osjećam užasno, a mogu zamisliti kako je tek njoj...
Post je objavljen 29.08.2009. u 16:53 sati.