Marketing
nevolje buljatora - dodana fotka
Kakvo je vrijeme došlo, vrlo je neugodno čekati na tramvajskoj stanici ili voziti se tramvajem. Dok čekaš, što drugo raditi nego gledati naokolo? Ako je među prisutnima neka atraktivna ženska osoba, što je prirodnije nego odmjeravati je? Ako prisutni primijete da buljiš, odmah će pomisliti - sigurno bi je jeb'o! U mnogim slučajevima i bih, ali što s tim? Rado bih i letio, ali zato se skačem s krova. U svakom slučaju, buljiti se smatra nepristojnim. Ako promatrana ženska osoba primijeti da buljiš, još bi mogla pozvati i policajca!
Da izbjegneš takve nevolje, izbjegavaš odmjeravati ono što bi najradije gledao, pa svrneš pogled na nekog muškog. Ali ni to nije u redu. Ljudi bi mogli pomisliti da si peder! Zapravo ovo "peder" više se smiješ ni reći, već treba reći "gay", "guy", "osoba sklona istospolnim ljubavno-seksualnim vezama" ili što ja znam već kako.
Ne smiješ gledati ni muške, pa gledaš slatku dječicu. No ako prisutni primijete da promatraš dječicu, još bi te mogli i na licu mjesta linčovati pod optužbom da si pedofil!
Kako nije preporučljivo gledati djecu, preostaju samo starice i starci. Ali, ne lezi vraže! Zagledaš li se u neku stariju osobu, svi bi mogli pomisliti da si nekakav gerontofil ili kako se već zovu ti što se mogu seksualno uzbuditi samo na napuhane trbuhe, iskrivljene udove i smežuranu kožu.
Ne smiješ gledati ni grupu ljudi jer će netko sigurno pomisliti da si pristalica grupnog seksa i orgija.
Preostaje samo da kao opatice neprirodno skromno buljiš u tlo metar pred svojim nogama, no u tramvaju je često takva gužva da ne možeš ni to. Kako sam ja osoba koju drugi ljudi naprosto zanimaju i uživam ih promatrati, i to ne samo lijepe djevojke i žene, ne samo muškarce, djecu i starce, nego sve, pa čak i pse koje ljudi šeću naokolo, doživljavam to kao tešku prisilu. Ako nađem na koje dobro mjesto gdje mogu zasjesti i neometano promatrati ljude koji prolaze, mogu tako sjediti satima. To mi je bolje od bilo koje soap-opere na televiziji.
Naravno, razne mi misli pri tome padaju na pamet. Lijepog li djeteta: da li će ovako slično izgledati moja unuka? Nabildanog li frajera: koliko taj vremena provodi svakodnevno u teretani? Kakvu to torbu nosi ova osoba? Čemu služi takva torba? Velikog psa šeće ovaj starac - ako pas povuče, odvući će ga preko ulice! Nogomteni navijači - da budala! I tako dalje, i nikad dosadno. Naravno, pri pogledu na neku pristalu žensku često mi padne na pamet što bi sve bilo srcu milo s njom raditi. Hvala Bogu, nisam slijep, ali što će mi drugo oči nego da s njima gledam naokolo?! Nažalost, kakvo je vrijeme došlo, najsigurnije je nekoga odmjeriti u retrovizoru dok se udaljuješ velikom brzinom.
Ipak, doskočio sam i tome. Uz svaki broj onog zabavnika "Miki Maus" koji čita moj sin daju i nekakve poklone, pa je tako dobio i "špijunske naočale". Zatamljena stakla, ali je pola stakla s unutrašnje strane zapravo ogledalo, pa s njima možeš gledati iza sebe ne okrećući glavu. Nitko ne primijeti da buljiš! Odmah sam mu ih zaplijenio. Jedina je muka što su stakla tako tamna da se navečer sudaram sa stupovima saobraćajnih znakova i javne rasvjete. I nikakvo čudo da onda svi bulje u mene.
Post je objavljen 29.08.2009. u 15:10 sati.