Marketing
MJESECEVA
dakle, mjeseceva jos traje!
i ja sam do sada uspjesno izdrzala samo sa vodom i zelenim cajem!
sad idem spavat da slucajno ne bi nest zeznula, a i spava mi se! xD
zadovoljna sam sto sam izdrzala, ali opet, nisam zadovoljna jer nisam mrdla dupetom i nisam vjezbala!
u zadnje vrijeme mi se tako ne da vjezbat!
i nemam uopce samokontrolu kakvu sam imala prije...
skuzila sam zasto zapravo jedem...
to jest, zasto se prezderavam i to sve...
prvi razlog je moje unutrasnje stanje...
nezadovoljna sam, pasivna, imam problema, bla bla bla, i tako mi instinktivno proradi zelja za promjenom koju ja gusim hranom... ne znam kako to bolje objasniti, jer jos ni sama nisam sigurna da li je to sve, ili ima jos toga...
a drugi razlog je dosada!
koliko puta mi je bilo dosadno pa sam otisla pogledati sta ima u frizideru...
grozno...
da bar nisam opsjednuta hranom...
da bar kad mi je dosadno idem nesto drugo radit....
da bar svoje probleme pokusam ugusiti necim drugim...
isto tako, ne znam da li jedva cekam da pocne skola ili ne...
sad, za vrijeme praznika, mogu raditi sta god hocu, mogu vjezbati, imam slobodnog vremena, idem na more, nisam pod nekim vecim stresom...
ali opet, tog slobodnog vremena je previse, i nerijetko ga kratim prezderavanjem...
s druge strane, za vrijeme trajanja nastave sam zauzeta, nemam slobodnog vremena bas previse, idem van, krecem se...
ali i ucim...
a kad ucim cesto jedem... jedem kako bih uzela predah od ucenja, makar bila sita...
isto tako, tu je i stres...
pod stresom se debljam i imam vecu potrebu za hranom!
ajoj, ne znam sta mi vise pase!
ali vrijeme ne mogu zaustaviti, tako da ce nastava pocet htjela ja to ili ne...
pa cu se morat prilagodit na stres i na ucenje bez hrane...
nece biti lako, ali, uostalom, u zivotu je rijetko sta lako...
i nikako, ali nikako necu odustati od mrsavljenja!
to je ono sto zelim!
biti mrsava!
imati savrseno tijelo!
nositi odjecu koja mi savrseno pristaje!
ajme, perfekcionizam me ubija ponekad!
nekad je dobro biti perfekcionist, ali nekad je stvarno u najmanju ruku iritirajuce!
evo, na primjer, danas sam lakirala nokte...
i svaki prst sam doslovno 3 puta nalakirala...
stavim lak, pa maknem, pa opet stavim, pa vidim da nije savrseno, pa maknem!
ako nije savrseno, sta ce mi uopce?!
konacno sam shvatila jednu stvar danas...
moja zelja za mrsavoscu je uvijek postojala...
od otprilike 2. razreda osnovne skole (ako ne i ranije) ja sam bila nezadovoljna vlastitim tijelom...
jer je bilo krupno i debelo...
no tad nisam isla na nikakve dijete jer sam bila jos curica...
onako, otprilike kad sam bila peti, sesti razred, cesto sam radila svakakve vjezbe i gledala MTV zvijezde kako su savrsene, zeljela biti poput njih...
no nisam uspijevala (tad mi nije bilo ni na kraju pameti da bih mogla gladovati, ne zato sto sam bila mala, nego zato sto nisam bila u takvom okruzenju)...
u srednjoj skoli sam se, pak, udebljala...
za to je vecinom kriv stres i junk food...
jedno vrijeme sam imala i 79 kila (vjerojatno i 80, iako tu brojku na vagi nisam nikad vidjela, ali nisam se cesto vagala...), no nekako su pale...
jako dug period sam bila na 75...
i onda sam shvatila da stvarno, ali stvarno moram nesto mijenjati, i to odmah!
pa sam pocela trcati...
svaki dan sam trcala jedno 20 minuta...
ali prehranu nisam korigirala, pa su kile isle sporo...
i tako sam dosla do 70, i na njima se zadrzala neko vrijeme...
i tad je pocelo!
konacno sam pocela paziti sta jedem, ili nisam jela uopce!
koliko puta si postavim pitanje: Zasto ranije nisam pocela korigirati prehranu??
sad bi bila mrsavija, vjerojatno ne mrsava, ali bila bi korak blize mrsavosti!
da sam bar tad imala poremecaj u prehrani!
bila sam bez nadnora u potpunosti!
mogla sam jesti kad hocu i sta hocu, a mogla sam i ne jesti, apsolutno nitko to ne bi primjetio!
ali ne!!
ja sam jela, misleci da cu vjezbanjem postici manju brojku na vagi!
znala sam da bih trebala promijeniti nacin prehrane, ali sam dugo i uspjesno to izbjegavala!
i sad je to doslo na naplatu!
sad se moram truditi duplo vise, vjezbati duplo duze, jesti duplo manje...
sve zato sto se prije nisam trudila...
i znate sta jos?
gledala sam danas veceru za 5 (smijesno, ali volim to gledati... ne znam zasto...)
i oni fino jedu tu veceru, i svako toliko odloze pribor za jelo, stanu, stave ruke na stol, malo pricaju, piju vino, smiju se, i nakon nekog vremena opet nastave sa onime sto im je posluzeno na tanjuru...
ja nikad, ama bas nikad, nisam pustila pribor za jelo, sve dok nisam pojela sve sto se imalo za pojesti!
takoder, rijetko sam kad pricala za vrijeme obroka...
i nikad prije nisam pila nesto izmedu zalogaja...
popila bih nesto (najcesce gazirano ili visoko kaloricni juice) tek kad bi zavrsila s obrokom...
koja sramotna spoznaja!
kad sam to zapravo shvatila, zgrazala sam se nad tim jedno sat vremena!
sat vremena nisam mogla prestat razmisljat kako sam odvratna!
nisam u stanju 5 minuta se zaustaviti usred jela, udahnuti, pa opet nastaviti!
ne!
sve moram pojesti u jednom dahu!
tako se gadim sama sebi! puj!
ocajnicki zelim smrsaviti!
i zelim to sto prije!
ali, nazalost, u ovom slucaju, rezultati se ne postizu brzo...
i zato toliko cesto posrcem...
jer ja bi htjela brzo vidljive rezultate... a to je nemoguce...
ufff, oprostite sto sam vas nagnjavila ovako dugim postom...
stvarno mi je zao.
nadam se da su vase mjeseceve isto prosle dobro!
thinspo... <33
veliku pusu saljem svim leptiricama!!!
Post je objavljen 27.08.2009. u 20:35 sati.