Prije mnogo, mnogo vremena, onjušila sam nekog u sveukupnosti njegovih mirisa (genetskih i pridodanih) i otada kad žestoko žudim moj mozak me uvjerava da osjećam taj miris ponovo.
Sinoć, nakon dvostruke doze Housea, zaspala sam i sanjala žudnju i njeno eksplicitno zadovoljenje sa nekim koga poznajem, a koga inače ne razmatram u tom kontekstu na javi. Nakon buđenja prvih nekoliko sati pratila me zbunjenost i nelagoda, granični strah da bi dotičnu osobu mogla negdje sresti i ne mogla je pogledati u oči.
Ali, radni dan je brzo prošao. Došla sam kući, u sigurnost nemogućnosti susretanja i otada se hvatam počesto u iščekivanju odlaska na spavanje.
Njušim halucinaciju :-)
Post je objavljen 27.08.2009. u 22:28 sati.