Marketing
Doček jednog terorista
Tripoli, Libija
Nedavno mi je gledajući svečani doček onog terorista u Libiji i prateći naše i svjetske reakcije na pamet palo ´puno lipih stvari samo šta ih ne smin reć´ kao šta bi reka onaj Smojin lik iz Velog Mista.
Naravno znate o kojem se teroristu radi, o onom Ali al-Megrahiju tzv. ´bombašu iz Lockerbija´ koji je 21. prosinca 1988. nad škotskim gradom Lockerbiem raznio putnički avion na putu za SAD. U eksploziji je poginulo svih 259 putnika i članova posade, a od komada raspadnutoga zrakoplova stradalo je još 11 ljudi na zemlji.
Uglavnom, škotske vlasti su kao što već znate odlučile tipa samilosno pustiti iz zatvora da umre kod kuće jer je u zadnjem stadiju raka prostate i ne preostaje mu nego par mjeseci života. O ispravnosti njihove odluke i moralnim temeljima takve odluke, pravu i pravdi, neću jer nisam stručna, no ne treba ni spominjati koliko je to razbjesnilo obitelji žrtava a pogotovo američku Vladu, jer oni su možda i uspjeli probaviti odluku škotskog pravosuđa o puštanju ali kad su vidjeli snimke svečanog dočeka iz Tripolija - totalno im je pao mrak na oči.
Ljudi su sasvim opravdano onakvu orgiju neukusa shvatili kao provokaciju i izrugivanje uspomeni na svoje poginule, maltene kao otvorenu pljusku onog karikaturalnog i lika i predsjednika i pukovnika i doživotnog Gadafija (no dobroje, još uvijek nije maršal, ima vremena)
koji se otvoreno šprda sa cijelim svijetom.
Uglavnom, škotske vlasti su kao što već znate odlučile tipa samilosno pustiti iz zatvora da umre kod kuće jer je u zadnjem stadiju raka prostate i ne preostaje mu nego par mjeseci života. O ispravnosti njihove odluke i moralnim temeljima takve odluke, pravu i pravdi, neću jer nisam stručna, no ne treba ni spominjati koliko je to razbjesnilo obitelji žrtava a pogotovo američku Vladu, jer oni su možda i uspjeli probaviti odluku škotskog pravosuđa o puštanju ali kad su vidjeli snimke svečanog dočeka iz Tripolija - totalno im je pao mrak na oči.
Ljudi su sasvim opravdano onakvu orgiju neukusa shvatili kao provokaciju i izrugivanje uspomeni na svoje poginule, maltene kao otvorenu pljusku onog karikaturalnog i lika i predsjednika i pukovnika i doživotnog Gadafija (no dobroje, još uvijek nije maršal, ima vremena)
koji se otvoreno šprda sa cijelim svijetom.Gledajući sve to, čovjek zaista ne može da se ne zapita pa kakva je to zemlja i kakvi su to ljudi koji masovnog ubojicu dočekuju onako kao heroja? Kakvi su to ljudi koji na aerodromima uz pratnju harmonikaša slave povratak čovjeka odgovornog za smrt drugoga? Kakva je to zemlja u kojoj se priređuju onakvi nakaradni spektakli čovjeku koji je istinski terorist i to po onoj staroj definiciji terorista prije današnjih zloupotreba tog naziva? Kakva je to zemlja u kojoj se barjaci viju za zločinca, pjesme pjevaju, a zločinci su heroji i samoproglašeni nedužnici i sveci? Uistinu, kakva je to zemlja?
Ja ne znam, ja se samo pitam. Pitam se pitam...
Pleso, Zagreb
Post je objavljen 27.08.2009. u 19:08 sati.