Riječ je opredmećena misao?
Prva misao koja mi je pala na pamet: Velebit. Naša prekrasna planina, gorostas koji fascinira gledan i sa zemlje i iz zraka. Moja misao o Velebitu ima neograničen broj slika, boja, mirisa, zvukova, bilja, staza za pješačenje, susreta s medvjedom, skokova preplašenih srna. U mislima vidim Stap koji vertikalno strši u nebo, snijegom prekriveni Vaganjac, sokola koji lebdi u zraku tražeći plijen na koji se gotovo samoubilački obrušava… Kako sada nekom sugovorniku tu moju misao izreći samo tom jednom riječju, a da mu sve to prenesem, a da sve to i on osjeti i vidi u svojim mislima?
Ili riječ ruža? Zamislio sam na trenutak ružu. Pa to je čitav vatromet boja, oblika, mirisa, veličina… I ono najteže u svemu: misli nevjerojatnom brzinom redaju ruže, njihove oblike i boje, mirise, latice, a ni jedna nije kao prethodna, ni jednu ne mogu izdvojiti kao predstavnika, kao primjerak koji sve objašnjava, kao ružu "universale"… Kako sugovorniku reći ruža, a da i on osjeti sve moje ruže?
Ili: kad mi netko kaže LJUBAV. Ima li i on u mislima isti onaj treperavo-vibrirajući osjećaj u duši, poželi li i on u tom trenutku duboki pogled voljene osobe, vidi li i on onaj dobro znani pokret sklanjanja kose s čela, čuje li i on poznato disanje pored svog ramena, osjeća li i on trenutak prije svađe oko banalnosti, nada li se i iščekuje li svaki dodir kao da je prvi…?
Nismo li mi čudni? Toliko bogatstvo misli u samo jednom djeliću vremena, a tako malo vremena da se te misli pretoče u riječi. Toliko bogatstvo misli, a tako malo riječi koje ih stvarno opredmećuju.
A kažu kako je svemir bezgraničan? Što reći za misli? I za ovo malo duše?
Post je objavljen 27.08.2009. u 18:22 sati.