„Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi“ odgovara Isus učenicima kada ga upitaše o svršetku svijeta i o znakovima Njegovog dolaska. Kraj našeg ovozemaljskog života je neminovan. On će sigurno doći. Kada će doći to ne znamo. Nije niti u našoj vlasti da znamo. Ali ono što sigurno znamo jest što nam je činiti do tog trenutka. Bdjeti….
Kad govori o neizvjesnosti trenutka nastupanja kraja našeg ovozemaljskog života, Isus ne žali da nas prestraši pa da u strahu očekujemo taj dan. Naprotiv! „Nije nam Bog dao duh straha, nego snage, ljubavi i razbora“ (2 Tim 1, 7). Upravo tako! Isus nam govori o ovom trenutku da nas potakne na razumno promišljanje o njemu. On želi da nas potakne da mudro i razumno iskoristimo ovo milosno vrijeme koje nam je dano.
„A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće“, nastoji nam Isus posvjestiti od kolike je važnosti da bdijemo nad sobom. Kako nam je dano ovo vrijeme milosti tako, s druge strane postoje naši protivnici koji će činiti sve što mogu da nas prevare i da nas uspavaju i učine nesposobnima za borbu. Sveti Petar upozorava: „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre“ (1 Pt 5, 8). I zato je od životne važnosti bdijeti nad vlastitim mislima, djelima i riječima.
Bog nas je opremio za borbu: „Oprite mu se stameni u vjeri…... A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi (usp. 1 Pt 5, 9-10). Dana nam je sva bojna oprema Božja (usp. Ef 6, 10-18). U Ime Isusovo iskoristimo je!
Često čujemo kad ljudi kažu za nekoga: Može što hoće ali ne i dokad hoće. To je točno. Bog
nam je dao slobodnu volju koju mi možemo upotrijebiti kako god hoćemo. Za vlastito dobro ili na vlastitu propast. Ali, jednog dana svemu dođe kraj. Jednog dana ćemo položiti račun o tome kuda nas je vodila naša slobodna volja i kako smo upotrijebili talente i darove koje nam je Bog dao (usp. Mt 25, 14-30).
Isus govori o sluzi koji je vjerno i razumno izvršavao gospodarove zapovijedi i za to bio nagrađen. Možda nama izgleda da Bog previše od nas traži i da živeći ovozemaljski život moramo stalno izvršavati zapovijedi i zadatke, a da će nagrada za to biti tek u nebu. Ako tako mislimo varamo se. Kaže Isus: „Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim“. Sjetimo se prispodobe o izgubljenom sinu. Što otac kaže starijem sinu? Kaže mu: Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje- tvoje je (Lk 15, 31). Dakle, ako smo izabrali život s Bogom, onda sve Njegovo i naše je. Bog tako kaže! Shvatimo li uistinu da nam je Bog već ovdje, na zemlji, u Kristu dao sve potrebne blagoslove i milosti (usp. Ef 1, 3-14), s iskrenom zahvalnošću živjet ćemo kao prava djeca Božja. Pri tom ne treba misliti da će uvijek biti lako. Doći će situacije kada će nam izgledati da nam ništa ne ide u životu, da nas je i Bog napustio….ali baš tada moramo biti vjerni i razumni. „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“ (Rim 8, 28). Bog nas nikada ostaviti neće:“Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću“ (Iz 49, 15).
Nasuprot vjernom i razumnom sluzi, Isus govori i o zlom sluzi koji ne shvaća ozbiljno gospodarev dolazak. Mislio je: „Okasnit će gospodar moj, pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama“. Isus kaže da će doći gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti i „dodijeliti mu udes među licemjerima gdje će biti plač i škrgut zubi“.
„Tko li je onaj vjerni i razumni sluga….?“
Ljiljana
Post je objavljen 27.08.2009. u 13:25 sati.