Svi, osim prljavih Chomskyjevaca i MITovaca, znademo da je gramatika puki post hoc opis pravilnih lipota jezike. U sličnoj maniri ne bi bilo ludo kazati isto za formalizacije drugih regula kojeg nalazimo u najlipšem jeziku na svitu (brojni akademici koji se slažu s ovom tvrdnjom također stoje iza truizma da ja naša himna među najlipšima u svitu). Stoga, a i kao legitimizacija svakogodišnjih promjena osnovno- i srednjoškolskih udžbenika za hrvatski, valja među panteon glasovnih promjena uvrstiti i "postojano i" ili, u puku svima nam poznatu "redikulizaciju". Tko se ne sjeća vrsnog jednačenja po mjestu tvorbe. Tko li se ne skanjuje nad uvredom starom hrvatskom pisanom izričaju - jednačenju po zvučnosti? No, bilo kako bilo, krajnji je čas da formaliziramo duh MIPovskog jezika. Predlažem sljedeću definiciju postojanog i: "refleksi jata (ije, je, e, i) i drugi samoglasnici po volji pred bilo kojim suglasnikom za potrebe pošalice i remetluka prelaze u 'i'".
Primjeri:
Meco - Mico
ljepotica - lipotica
balun - bilun
etc... - itd...
Kako je jezik tek konvencija, toplo se nadam primjedbama i amandmanima, kritikama, uvredama i drugim milinama...
cane
Post je objavljen 27.08.2009. u 13:06 sati.