vozim se tramvajem od cvjetnog do trga. imam ipod u ruci, slušalice u ušima. promatram osobu koja sjedi nasuprot mene. stara četrnajstica zbilja skupi ljude svakakvih vrsta. gospođa ima vrečicu u rukama i jede čokoladu, te bjesomućno promatra kroz prozor. primječuje da je gledam, no ne obazire se na moj poremećeni pogled. uspjela sam do sada izborjat 16 sijedih vlasi u njenoj kosi. ima žuti pleteni pulover i crne staračke hlaće.
pokušavam ljudima privuć pozornost. odlazim opet na zrinjevac bezbrižno se sjesti pored tebe. bezbrižno prestrašeno. želim da me opet pogledaš željnim pogledom dok drugi ne gledaju. želim da me promotriš kao što promatraš nju. želim da izbrojiš svaku svijetliju dlaku na mojoj glavi kao što sam to ja učinila gospođi u tramvaju. želim se smijati slobodno sa tobom. želim da svi znaju za mene.
vračam se doma u tatinom autu. slušamo kawasaki 3p. prozori su spušteni i kosa mi smeta za oči. mićem ju sa lica i gledam u retrovizor. vidim se. vidim lice koje šuti. vidim lice koje se pokorava. vidim lice koje trči iz dimenzije.
vidim lice koje je svima tajna.
Post je objavljen 27.08.2009. u 00:43 sati.