Ona dolazi kao plima
Neizbježna i neminovna
Ponovo i ponovo
Preplavljuje me
U doba kada nestaje sunce
Oblaci nekako uspore
I sve utihne
U doba kad poželim
Samo zagrljaje
Neku laganu glazbu
I tvoj pogled, onaj od nekada
Onaj zaljubljen
Koji me čuva
I miluje
I vjeruje u mene
I da uzdahnem, onako spokojno
Da ti šapnem koliko mi značiš
I da te zagrlim
sa suzama u očima
Jer grlim cijeli svoj svijet.
Svijete moj,
Odavno te nema.
A tuga ipak dolazi.
Kao plima.
Neminovna.
Post je objavljen 26.08.2009. u 22:08 sati.