Marketing
Kanjoning reloaded
Sa Dinare potekla
bistra voda studena
pa se poljem razlila
CETINA...
Sjajna je stvar kad se s nekim ljudima nađeš na istim valnim duljinama, neovisno o tome radi li se o poslu ili zadovoljstvu pa u takvim situacijama vrlo brzo osjetite kako komunikacija među vama teče tako lagano i prirodno bez suvišnog razmišljanja i prenemaganja. Surađujući s malom, ali odabranom ekipom mladih i poletnih ljudi na jednom projektu, spontano se rodila ideja kako bi bilo dobro da ovo ljeto obilježimo nekim malo "ludastim" provodom. Netko je odmah predložio paintball, što je i zdušno prihvaćeno, ali u trenutku kad je gotovo sve već bilo dogovoreno, dogodile su se neke nepredviđene okonosti tako da smo ostali lišeni ratničkih igara. No, bez obzira na paintball, odmah sam im predložio: Ekipa, imam za vas nešto puno bolje - kanjoning!
- Kanj, kanu, šta... , kako si reka, je li to ono s veslima, kako se kaže... rafting...
- A ne, ne, ovo vam je avantura koju ćete pamtiti čitav život!
Naravno, kada uz pojam "kanjoning" koji je većini ljudi još uvijek prilično stran i nepoznat, dodate čarobnu riječ "konobing", raspoloženje se naglo mjenja iz nedoumice ka euforiji.
- To je to, idemo!
Iskreno, možda sam se u početku čak pomalo i pribojavao nekih neugodnih iznenađenja, stoga sam im onako "na kapaljku" dozirao informacije i upozorenja kako taj famozni kanjoning i nije baš pisofkejk, ali oni su čitavom "projektu" pristupili s velikom dozom ozbiljnosti, tako da su već unaprijed dobili barem približnu sliku onoga što ih očekuje. Kako se prbližavao dan "K", uzbuđenje i nestrpljenje raslo je po eksponencijalnoj krivulji. Uz podršku mojih planinara, okupili smo respektabilnu skupinu od šesnaest smjernih kanjonizatora, a prekrasan sunčan dan s plavim nebom i pogledima na zelenu Cetinu, dodatno nam je podigao razinu "nadrealina."
U agenciji JUT, u Podgrađu, dočekali su nas naši domaćini i vodiči Neno i Neno pa smo uz lagani marendin brzo uspostavili zajednički plan i program.
Odabir opreme za kanjoning u pravilu donosi obilje vike i smijeha, a uvlačenje u tijesna neoprenska odijela za poneke zna biti prilično traumatično iskustvo.
U svakom slučaju, elegancija je nešto što se mora poštovati pa smo se svi svojski trudili uskladiti stajling kao i odabir boja pojaseva i zaštitnih kaciga.
Nakon dvadesetak minuta vožnje osebujnim kombijima u kojima smo se nauživali rumunjske etno-pleh muzike, konačno smo stigli na sam rub kanjona i jedva dočekali početak velike avanture.
Dakle, da ukratko ponovimo lekciju broj jedan - što je to kanjoning?
Morate plivajući, hodajući, posrćući, padajući, daveći se, penjući se, spuštajući, uglavnom - kako god znate i umijete - savladati nekoliko "najdivljijih" kilometara kanjona, u našem slučaju - rijeke Cetine.
Pojednostavljeno rečeno - kad se jednom spustite u kanjon - povratka više nema!
Možda će ovo sve nekome izgledati kao besmislena ludorija i avanturizam bez pokrića, ali u jedno sam siguran - takvo sjedinjenje s prirodom rijetko gdje možete doživjeti. Jednostavno, u trenutku kad vas tok rijeke ponese kao na nekom ogromnom toboganu, zaboravljate na sve ostalo. Ništa više nije važno, ni o čemu ne razmišljate, ostajete samo vi, vaši prijatelji, kanjon i rijeka, ostaju vam elementarni instinkti, već pomalo zakržljale i zaboravljene vještine i osjećaji koje morate probuditi u posve novim okolnostima, čudesnom mikro-svijetu u kojemu više ni sami niste svjesni kako ste se našli.
Unatoč tome što i te kako osjećate kako je u samom kanjonu vlažno, sklisko i prilično opasno, osmijeh vam ne prestaje silaziti s lica, jednostavno kričite od zadovoljstva i prepuštate se osjećajima kao nekada kad ste bili dijete.
Nosi nas moćna rijeka a mi se brzo moramo prilagoditi toku njezinih brzaka i slapova.
Uh, stani malo, ovo je bilo totalno ludo...
Kratki odmori sasvim su dovoljni da malo predahnemo, a onda u istom stilu šibamo naprijed.
Naša skandi-ljepotica Maja, čak se i u ovakvim uvjetima ističe ljupkošću i gracioznošću....
Nakon samo malo planinarenja, stigli smo iznad Velike Gubavice.
Zastrašujuća je snaga vode koja se obrušava u veliki slap visok gotovo 40 metara. Pogrešan korak na ovom mjestu može biti fatalan, stoga pojačana doza opreza nikada nije na odmet.
Ulazimo u dugački tunel kojim zaobilazimo veliki slap. Za one koji imaju klaustrofobiju - nimalo jednostavan zadatak.
Nakon izlaska iz tunela i spuštanja niz strmu padinu, opet se vraćamo do Velike Gubavice, ovog puta s donje strane i sada nešto lakše možemo uživati u jedinstvenoj ljepoti.
Iako iz ove perspektive djeluje gotovo nemoguće, uspjeli smo doplivati i doslovce ući ispod samog slapa. Dok voda oko tebe huči, ni sam ne vjeruješ gdje se točno nalaziš.
Kupanje i skakanje u jezerce ispod najvećeg slapa na Cetini, poseban je osjećaj...
Nakon prolaska najvećeg slapa već smo postali pravi majstori.
Eh, sad nas čeka svladavanje i Male Gubavice...
Kao i kod njezine velike sestre, najprije je potrebno malo pentranja, ali u ovom slučaju nema tunela već se odjednom nađete na vrhu okomite litice.
Naši vodiči znalački vade alpinističku opremu, pripremaju užad, umiruju one koji nisu baš oduševljeni ovim izazovima.
Spuštanje niz 13-metarsku stijenu za mnoge je značio svojevrsni obred inicijacije...
Nakon Male Gubavice, rijeka ulazi u mirniji dio, nema više brzaka pa sada samo lagano plivamo, bolje reći - plutamo nošeni strujom. Iako smo u kanjonu proveli gotovo četiri sata, vrijeme nam je prošlo kao u trenu, gotovo da smo svi poželjeli vratiti se na početak.
Svi smo pobjednici!
Ekipa mi je bila sjajna, vrhunska, savršena, bolja od svih mojih očekivanja!
Hvala Cetini što nas je pustila u svoje okrilje i što je bila blaga prema nama.
Nakon uspješnog kanjoninga tek dolazi ono pravo - konobing. Da se razumijemo, mnogi su mi i prošlog puta komentirali, da bi li oni mogli nekako preskočiti ovaj prvi dio pa direktno doći na konobing.
E gospodo draga - ne može!
U stvari, nitko vama ne brani da dođete u ovu istu konobu i kušate sve najbolje delicije domaće kuhinje ali oprostite - to nije konobing, to vam je najobičnija žderačina i lokačina. Konobing je ipak nešto mnogo više!
Nakon trijumfalnog prolaska kanjonom i nešto kasnije vatrometa užitaka za sva osjetila, srce vam je puno, duša vam titra ko harfa, tijelo vam prožima slatki umor, a vama je na pameti samo jedna jedina stvar - ovo sve moramo ponoviti!
Na koncu svega, (po)noćno kupanje u Dućama pod sjajnim Jupiterom, došlo je kao šlag na tortu jednog savršenog dana.
Post je objavljen 27.08.2009. u 07:00 sati.