Nemam baš običaj slati razglednice s onim stereotipnim: „Pozdrav s lijepog plavog Jadrana“, pogotovo otkada je u ponudi motiva zavladao apsolutni kič. Najnoviji vrisak mode je, kako sam ga ja nazvao, „razglednica s rupom“. Valjda radi uštede na papiru i spašavanju šuma ! Uzmeš tako, na primjer, jednu razglednicu s uobičajenom jednom slikom grada ili pak poslaganih više sličica (naravno istih motiva koji se pojavljuju na pojedinačnim), u jednom od kutova skače nacrtani delfin iz morskih dubina ali mu nedostaje jedan dio tijela: umjesto njega rupa. Jako inventivno!
No ove godine sam zbog potrebe da pošaljem neku obavijest rođaku u Njemačkoj odlučio povezati korisno s ugodnim i umjesto dopisnice ili pisma poslati mu razglednicu (anziskartu). Usput dodah još jednu za susjeda na vikendici koji mi je ove godine nekoliko puta pokosio travu obzirom da su moje snage sve slabije, i tek toliko da prva ne putuje sama. U nedjelju navečer krenuli smo u uobičajenu šetnju u grad (ili kako to ja zovem „đonjenje“) a ponesoh razglednice ne bi li ih ubacio u poštanski sandučić. Prije nekoliko godina bio je jedan na zidu kuće udaljene od moje kojih pedesetak metara. Tražim ga pogledom, ali ga nema. Tek kad sam došao u ravninu mjesta gdje je bio (kuća je na suprotnoj strani ulice) primijetio sam da od sandučića ostadoše samo rupe u zidu.
Tu je nekada u davna vremena bio poštanski sandučić. Sada ?
Racionalizacija poslovanja Hrvatskih Pošta (u socijalizmu to se zvalo traženje unutarnjih rezervi ), pomislih. No nema veze, i onako idemo u grad pa ću razglednice ubaciti u sandučić na ulazu u poštu.
Hoću, taman posla! Sandučić dupkom pun. Čak su pojedine pošiljke virile jednim dijelom iz proreza za ubacivanje.
Jedini sandučić u glavnoj ulici - pun kao šipak koščica
- No dobro, idemo se još malo prošetati pa ćemo valjda naći negdje koji manje „nahranjen“ sandučić – kažem supruzi.
Šetali smo glavnim „đirom“, uz hotele, pa ponovo natrag glavnom ulicom pažljivo tražeći tako željeni sandučić, no njega ni od korova. Vratili smo se kući s razglednicama u torbi. Drugo jutro sam samo zbog toga morao ponovo u grad. Ovog puta je sandučić spremno „progutao“ razglednice.
Post je objavljen 25.08.2009. u 19:16 sati.