Danas smo se ponovno sreli, moji prijatelji dupini i ja. Nakon dugog vremena susret je bio vrlo srdačan, a ne moram pričati kako mi se srce rastopilo kad su počeli kružiti oko mog čamca i u veselju skakati iz vode. S njima je bila i jedna prinova – beba dupinčić. Jedva sam ju uočio jer se skrivala iz mame. Ali, na kraju se pokazala i ona! Iako sam bio uzbuđen zbog susreta uspio sam snimiti dvjestotinjak fotki, a izabranih dvadesetak (uključujući i jedan skok i zaranjanje bebe dupina možete vidjeti na Facebooku).

To je ljepši dio priče. Na žalost ima i onaj drugi, koji ne mogu preskočiti. Uvijek ugasim motor kad ih čekam. Obično dođu sami, ili ih lagano, vrlo lagano, vozim paralelno s njima. Tako znaju da sam prijatelj, a ne potencijalni ubojica. Međutim, na moru ima sve više čamaca, a na njima sve više neznalica!
Tijekom našeg druženja, barem tri, četiri puta su ih rastjerali gliseri koji su, vidjevši nas kako uživamo, skrenuli prema dupinima i to, uglavnom, punom brzinom. Zaustavili su se tek dvadesetak metara od njih. Naravno, zbog takvog pristupa dupini zarone i odu. Vrhunac su bili neki strani turisti (neću spominjati naciju da ne ispadne nešto krivo) koji su se zaletjeli među njih, a zatim svi poskakali u vodu, osim vozača koji je ostao na čamcu, s upaljenim motorom, misleći valjda da će kružiti oko njih. Doslovce sam poludio i počeo vikati na njega da ugasi motor, a i na one tukce da se vrate na brod. Poslušao me – mora da sam izgledao bijesno! Ali, dupini su otišli i vratili se tek za četrdeset minuta. Za to vrijeme sam ja plutao u čamcu i smišljao što se još može napraviti da ljudi steknu barem malo pristojnosti u ophođenju s tim prelijepim, slobodnim stvorenjima.
Najradije bi ograničio uporabu motora na moru, otežao dobivanje dozvola, zabranio pristup na neka područja… Najradije. Ali, znam da to ne ide lako. Koliko se samo Plavi svijet muči da dobije zaštićeno područje oko Lošinja! Jer, ti isti tukci, neznalice i bezobraznici na gliserima, donose novac. A mi se lijepo i dalje prodajemo. Skupa s dupinima na koje nemamo nikakvo pravo.
Ne mogu ništa drugo nego vikati na one koje vidim kako maltretiraju naše morske prijatelje. I ovdje vas podsjetiti na pravila ponašanja na moru s dupinima. Zapamtite to, prenesite svima koje znate i slobodno se izvičite na one koje uhvatite u njihovom kršenju.
* Ne krećite se brodom ili čamcem s uključenim motorom izravno prema dupinima u moru.
* Radije zastanite stotinjak ili više metara od njih i isključite motor. Tako povećavate vjerojatnost da vam se približe i ostanu u vašoj blizini. Ako će se to dogoditi, TO MORA BITI NJIHOVA ODLUKA, A NE VAŠA!
* Nikad ih ne slijedite u smjeru u kojem oni idu (dakle, kao da ih nekud tjerate), posebice ne većom brzinom.
* Ako se kreću a vi ih želite promatrati, vozite paralelno s njima, na sigurnoj udaljenosti, malom brzinom. Danas ima dobrih fotoaparata, s jakim zoomovima, da ne govrim o dalekozorima koje vjerojatno imate na brodu – ne morate baš biti na par metara od dupina da bi ih dobro vidjeli.
* I ne budite ludi, ne skačite u more! Vjerojatno ćete ih samo uplašiti. Postoji i mogućnost da nastradate (dupini su snažna stvorenja, a ovi naši jadranski nisu navikli na ljude kao neki iz filmova ili drugih dijelova svijeta).
* Ako na susret s dupinima, poput mene, gledate kao na duhovnu poruku, uvjeravam vas, sve što vam je potrebno primit ćete sjedeći u čamcu i uživajući u njihovoj nazočnosti.
Post je objavljen 25.08.2009. u 13:57 sati.