Na godišnjem nisam čitala novine.
Nikakve.
Jerbo to inače moram.
A na godišnjem ne moram.
Pa ne činim ono što ne moram.
Zato se i zove godišnji odmor.
A onda me na poslu dočekale sve novine koje nisam pročitala.
I sada moram nadoknaditi nepročitano.
Pa nailazim na brdo stvari za vašu poduku.
Jer tko zna kako ste čitali i razumijevali pročitano dok me nije bilo.
Kaže španjolac, kralj ili tako nekakav bjelosvjetski parazit:
„Izlazimo iz EU ako zabranite naše koride“.
Ja kažem: Pih, neš ti prijetnje. Izađite !
Jer kad se prijeti onda onoga kome se prijeti treba biti strah.
Na primjer: „Uđemo li u EU, svi ćete morati mučiti i ubijati bikove.“
„Hrga slavila udaju za Deana Šarića s 200 prijatelja“.To joj je drugi puta. Prvi puta je otišla u Crnu Goru.
Da se skloni od prijatelja.
Pa zažalila. Nitko je nije gledao. Ni slikao.
Pa onda napravila reprizu. Za najbliže. Njih 200-ak.
Da se i oni mogu uslikati.
Lijepo je kad čovjek ima toliko prijatelja.
Koji se ne naljute što ti nisu dovoljno važni da ih pozoveš na premijeru.
„Pin-up dive zapalile sarajevski Coloseum“.
Ne piše čime su zapalile i zašto.
Iako se može pretpostaviti.
Vjerojatno su u publici bili sami vatrogasci, pa nije bilo žrtava.
Osim nas čitatelja.
„Nova seks bomba je rođena: Michelle Keegan u bikiniju!“
Dijete se tek rodilo, a već je u bikiniju?
I već ima ime? Komplicirano.
Kako je tek rođeno dijete već seks bomba, to ne mogu objasniti.
Ideje su dobrodošle.
Pedofili nek šute.
Za njih bar znamo što misle.
Čolić održao koncert pa mu žene bacale grudnjake na pozornicu.
On mislio da je zbog njegove neodoljivosti.
A zapravo žene tiskali grudnjaci.
Pa nisu mogle zaplesati.
Pa ih poskidale.
A kud ćeš s njima kad ih skineš u dvorani?
Udri po onome na pozornici.
Nek vidi kako ih tiska.
Nije to ništa posebno.
To radi svaka žena koja drži do svojih sisa.
„Bez Boga, bez gospodara vrijeđa moralne, političke i
vjerske osjećaje građana“.
Neke udruge žele da u Zagrebu tramvaji voze s natpisom
„Bez Boga, bez gospodara“.
Pa im ne daju. Pa bi im trebali dati. Pa im ne daju. Pa će im možda dati.
Pa se tiskaju ankete u kojima se građani bune. I traže da im ne daju.
Osobno ne razumijem poruku.
Pa mi se zato ne sviđa.
Ali me ne vrijeđa.
No ja sam u manjini koju vrijeđaju neke druge stvari.
Recimo vijesti u središnjem Dnevniku da gospođa Ivanka
razgovara svakog dana s majkom božjom.
Koja ju je odabrala da joj saopći originalnu poruku:
da se puno treba moliti.
Za nas Hrvate, našu državu i našu Vladu.
Pa onda gđa Ivanka to nama prenosi. Kao telefon.
Ja znam da je to jedna izuzetno važna vijest u zemlji
u kojoj sve više ljudi nema za kruh svagdanji.
I parizer.
Ali, mene uvrijedi, i moralno i politički i vjerski
što se na nacionalnoj televiziji koju MORAM plaćati
govori o tome kako ljudi razgovaraju s kipovima, vuku se na
koljenima, pješače kilometrima u svetišta, padaju u ekstazu
pred starčićem koji im se obraća s balkona,
svjedoče o isusovom liku u korici na mlijeku,
zaslonu mobitela ili prljavom radijatoru,
a ne izvještava se o jednako važnim pojavama:
otmici vanzemaljaca,
kravi koja je otelila majmuna,
crvenkapici koju je pojeo vuk,
o vrbi koja nikako da rodi grožđe.
Ali spas je u nadi. I u molitvi.
Zato ja bi slogan: Bez diskriminacije vijesti u vijestima.
U Dnevnik ipak treba uključiti sve ozbiljne teme.
A ne samo neke. ivanke.
Amen.
Post je objavljen 25.08.2009. u 09:56 sati.