Da bih ušao u nečiju prisutnost potrebno je da mu u iskrenosti priđem onakav kakav jesam - čitam u današnjoj online meditaciji u vježbi 'Božja prisutnost'. Znajući da me Bog bezuvjetno voli mogu si priuštiti da budem iskren u onome što jesam – posvješćujem si nužnost iskrenog odnosa, otvorenost i molitvu srcem. Ne želim se zatvoriti u svoju pravednost i suditi. Iako sam proteklih dana iznova naišao na novi 'val' ljudske gluposti i bezobrazluka, nastojao sam se skoncentrirati na svoje slabosti i promatrati sebe u tim relacijama, nastojeći u prvi plan ne dopuštati misli o krivnji drugog. Tim više što sam za određene stvari molio od Gospodina. Znam da su ove neke određene situacije pripuštene kako bi se očitovala moja slabost i na površinu izbilo potisnuto od razuma i svijesti.
Na pamet mi dolazi misao kako bi bilo dobro neke stvari zapisivati da bi im potom mogao organiziranije pristupiti . Tako bih zasigurno manje ulazio u određena odgađanja. ...
Ipak, da! Mislim kako će mi bilješke, osvrti, komentari pomoći da ostanem budan , svjestan... Neće mi dozvoliti da nesvjesno stvorim iluziju 'uspješnosti', a što je najvažnije od njih očekujem pomoć kad je riječ o potrebi neprestanog zazivanja milosrđa Božjeg. Ničeg se ne bojim kao otvrdlog i neraskajanog srca, koje više ne osjeća potrebu za priznanjem svojih grijeha i slabosti, jer ih više jednostavno ne vidi i ne osjeća kao grijeh što je siguran znak da smo 'izašli iz Duha' i izgubili tako potreban strah Božji.
Milosrđu Božjem se moliti, te milosrdan biti, uzimam si za geslo dana i molim Gospodina da 'odem iz hrama opravdan'.
"Vjera bez milosrđa je mrtva.
Po milosrđu Bog nam je bliži nudeći nam uvijek novu priliku da živimo evanđelje ljubavi."
Post je objavljen 25.08.2009. u 01:41 sati.