Marketing
Od Maksimira do Šestina (il'ti mali planinarski priručnik kako se NE ide do Medvedgrada:-)
Pozdrav svima!
Dosta me dugo nije bilo na blogu, i opet nikak nastavit s pričom, stoga, prije svega - moje isprike svima koji prate blog!
No, da ne bi bilo daljnje stagnacije, i naravno, da svi kojima padne na pamet prošetat do Medvedgrada ovih dana ne bi zalutali ili ostali u najmanju ruku "hostiged by bernardinac iz Dedića" - milosrdno pružam prstiće ka slovima tipkovnice, ne bih li vas upozorila na psinu ljutu i izvela na pravi put...
Tako ja jednog nedavnog lijepog ljetnog jutra krenuh na svoje hodočašće, koje je isprva trebalo biti do Medvedgrada - koji si jako rado želim posjetiti, by the way - ali nikako da dođem do njega...Sad, kako stanujem kod Maksimira i inače sam "strider", pa prelazim velike udaljenosti pješke, krenuh ja tako na taj izlet, isprva gradom, konkretno, rutom Maksimirska - Vlaška - Trg - Ilica, kojom, ako se i sami namjeravate uputiti na pješačenje, dođete do Domobranske ulice.To vam je već skoro kod Črnomerca, točnije - prva ulica desno prije Svetog duha!Od Domobranske, vidjeh ja na karti, ide dalje Šestinski dol, koji bi me trebao odvesti skroz do Šestina, a od Šestina mi je i Medvedgrad blizu, ne? 
Dakle, takvo je bilo moje viđenje stvari toga dana, tim više kaj mi je Medvedgrad u vidnoj zoni s mnogih mjesta u Zagrebu, a kako se približavam Črnomercu, još i više...So, how far can it be? 
Sveta kravo, da sam samo znala...
Domobranska ulica - s Ilice prvo skretanje desno prije Svetog duha (ako idete iz smjera Centra)
Šestinski dol - duga ulica koja vodi skroz do Šestina
I, dobro, klipšem ja tako, sve pet, sva sretna kaj sam konačno odvalila gradski dio, pa sam sad na pravoj stazi!
Plazim ja plazim, Medvedgrad se lijepo vidi ispred mene, znači - na pravom sam putu, pa ajmo dalje!Još malo...pa još malo....pa još malo...pa nikak doć ni do Šestina!
Gledam ljevo, gledam desno, nigdje ni žive duše, sve mirno, kučice i priroda oko mene, uz povremene dijelove šume uz cestu...Batu mojih koraka pridružuju se samo šušnjevi ptica iz okolnog grmlja.Odnosno, bar se nadam da su šušnjevi ptica, i tada se, baš tada - sjetim dragog nam Foruma.hr i istinitih horror događaja o kojima sam tamo čitala...
E!
Kaj mi je to trebalo?!? Nema više idile, sad samo čekam da mi kakav vukodlak ili demon iskoči iz žbunja, a svaka kuća pored koje prođem je potencijalno ukleta, da ne pričam o onim napuštenim...kojih btw., ima dosta (i tu mi mozak poduzetnički zapišti kako bi to bila dobra investicija - ima dosta potencijala za divno nešto složit, nakon egzorcizma, naravno...). Idem ja, proklinjuči u sebi i forum i moj idiotski mozak i sebe samu kaj sam uopče krenula tom misaonom, tematski sada potpuno neprikladnom, avenijom, svjesna da se sada ne mogu ni vratit jer bi mi trebalo duže no do Šestina - koje bi trebale biti negdje ispred mene...ali, nema ni njih!Ha!Pa ti reci!Kad uočim ja neki pokret ispred sebe...Gulp! To samo neka bakica izlazi iz neke trošne kučice...Sad, kak je meni već bed tak dugo hodat sama u društvu svojih "twighlight" misli, a ne dolazit nigdje - reko, idem ja pitat ženu di sam i kak dalje, jer ovo je meni čudno...Mislim, nemam bit gdje drugdje osim na Šestinskom dolu - i jesam - ali kol'ki je, bogte?!
Pa me žena gleda ko prebjega iz Vrapča, naravno.Ja pješke - pješke! - sama krenula do gore, sam ja normalna?!Pa do Šestina ima još kojih sedam kilometara! Jiiiha!A reko - kaj sad...s vremena na vrijeme i naletim na koju autobusnu stanicu, ali ta je tek spooky!Ono, prašna tabla in the middle of nowhere, vuci zavijaju, i tako to...
Reko, a ne!Nebum ja samu sebe više plašila tak; idem ja hrabro dalje, ne bu me nikaj pojelo!Pa vidi kak je to pitom, drag, topao kraj!A s takvom slikom u mislima sam uostalom i krenula na ovaj izlet, stoga...Pa vidi tu prirodu!A evo me i kod Dedića, jednog od predjela koje sam vidjela i na karti a kroz koje moram proći na svom putu do Šestina!
Ko Bog, ipak napredujem, bodrim ja sebe, a da na istinitim horror događajima ionako nitko nije spominjao ovaj predio, i tu nema ničega što bi me moglo ili htjelo doručkovat, pa...
I tak ja sva sretna i znatno mirnija uprem dalje, kad ono - opet šušanj.Ali, onako - kao da nešto masivno prolazi meni s lijeva kroz žbunje.
Holly shit...
Pa krenem ja polako dalje, namjerno ne gledajući na lijevo (kao, ako ga ja ne vidim, možda neće ni on mene - ne vidjet jer to već ziher je, al bar ne percipirat kao gablec, ili nešto slično...). Kad on zareži...Nazivam ga "on", mada ne znam još kaj je ni što hoće...Al osjećam da me gleda, i razmišlja si dal da mi otkine glavu ili ne.
Stanem, pa napravim pol koraka...pa napravim još pol koraka - al ono, sve onakvim tempom ko da mi se sere...
Srce mi lupa 100/sat al meni uz sav užas još stigne bolesnim mozgom proletiti kak se to puno kalorija sad sagorijeva; pa mi pol sekunde kasnije bubne kakva je to apsurdna i nebitna misao u ovom trenu...Pa mi padne na pamet da možda imam još koji pseći keksić u ruksaku... Kao, ne znam kaj je, ali ako je neka zvijer, što vjerojatno jest - možda je - njega! - udobrovoljim keksićem!Hahaha...ono, kao kod Lise pali...a, strašno...
I tada, revelation comes!On je istupio!U dva skoka se našao ispred mene!On!Ovaj tu!
"Bubu, mikica mala"
Gleda on mene, gledam ja njega; vidim da se njemu nimalo ne sviđa što sam ja tu, pa gulp!,opet pomislim na keksić, sada izbjegavajući njegov pogled, i držeći glavu dole usmjeravajući pogled u stranu - jer to obično pali, za cucka to znači da se povlačiš - pa ti možda ne oglođe batak...I keksić zna smirit stvar, ozbiljno!Kad naletite na pesa koji, primjerice, iza ograde laje ko lud i pjeni se čuvajući dvorište, ako mu ponudite keksić, zastat će na trenutak da ga bar ponjuši, a ako mu se sviđa - imate šanse! 
Al, do kaksića sam se bojala posegnut, iskreno...
Kaj je dalje bilo - ne znam. Odvilo se brzo, ovako:
Izliječe plavuša u bikiniju iz jednog dvorišta, i spašava me od pesa. Ko u lošem Baywatchu, samo kaj bi ovo bilo prije "Mountainwatch" verzija. Za ne vjerovat. Jer je pes njen a ona se baš sunčala na balkonu, dok je eto - "mali "Bubu" nekak izašo iz dvorišta, valjada mu je bilo sila piškiti"...
I ode tak "Bubu" doma, samo tak; plavuša se ode dalje pržit, i sve u sekundi opet divno, dok ja ostah na mjestu gdje sam bila - na putu do Šestina do kojih nikak doć, samo prosjeda od šokova...
Dakle, ako se zaputite ovom rutom, pazite na "Bubu-a", koji se zapravo ne zove tak, ali mu tak ženska tepa...Uzmite sa sobom i keksiće, nije na odmet, ali ih držte tamo gdje čete ih moć dohvatit ak vam se noge odsjeku. Ako vodite i psa - samo dajte, ako imate kujicu, al ako imate dečka - molite se da je "Bubu" doma i da se već prije popiško...
I tako, nastavih ja klecavo dalje, kad nakon nekog vremena ugledam ovaj natpis:
Šestinski prilaz, nadomak Šestina
Kad dođete do ovdje, već ste zaista blizu, i šetnja ovim krajem je prava milina, zbilja predivan kraj!
Šestinska crkvica
Šestinsko groblje
A od ove točke, nakon nekoliko sati hoda i susreta s "Bubujem", bome mi se više nije dalo potezat do Medvedgrada, kak god da mi je blizu izgledao.To ću svakako učiniti, ali drugom prilikom, uz možda prilaz drugim putem, primjerice, ovim:
Mihaljevac
Sa Mihaljevca, s jedne strane, kao i sa britanskog trga s druge, do Šestina možete doći i autobusom, ili potegnuti i pješke od Mihaljevca Mlinovima do Šestina, ako ste raspoloženi za šetnju.Ovim sam se putem vraćala, i činio mi se zapravo bliži nego reko Šestinskog dola. Možda se varam, i možda se radi čisto o tome što sam sada išla nizbrdo, i bez daha bernardinaca na listovima, no ipak - meni se čini nešto bliži i ugodniji put, pa ko voli...
U svakom slučaju, ako se netko još pita kako do Medvedgrada, a na dosta sam takvih upita naletjela na internetu kada sam i sama tražila informacije - nadam se da vam ovaj post pomaže barem malo, makar nisam došla do tamo, jer od Šestina mi se ne čini nešto teško ili daleko do gore!
Kako taj put, ali u cjelosti, moram još i sama isprobati i konačno doći do Medvedgrada, bit će, nesumnjivo, još postova na tu temu!Samo, nadam se - bez "BuBu-a" i njegovih srodnika...
Post je objavljen 24.08.2009. u 21:13 sati.