[Fan Report - S&S Tour]
S&S ludnica u Budimpešti!
Milan, vjerni čitatelj ovog bloga je poslao svoje sticky & sweet iskustvo iz Budimpešte. Provod na koncertu je bio fenomenalan, a također je uspio popričati s plesačima i menadžerom Guyem. U izvještaju opisuje dolazak na koncert, te dešavanja prije spektakla na Kincsem Parku. Nekoliko puta je uslikao Madonnu izbliza.
Izvještaj ili slike s koncerata pošaljite na madonna_blog_hr@hotmail.com Hvala! (Vidimo se sutra na Ušću...:)
Njegov izvještaj i jako dobre slike u nastavku...
Ovako... krenuli smo iz Zg autobusom za Budimpeštu. Bio je to organizirani prijevoz preko Urban travela. Pošto oni nisu imali golden ticket, već samo silver i bronze...ja i frendica smo golden karte kupili preko mađarskog Ticketproa i to samo 2 dana prije koncerta. Za nevjerovati. Put do Budimpešte je bio super. Non stop su se vrtile Madonnine stvari, pa smo se na neki način već i pripremali na Madonna-štimung...
Gore smo došli oko 15h. Već su bile jako velike gužve na ulazima. Međutim ja i frendica Maja (koju ovim putem pozdravljam) imali smo privilegiju da preskočimo svu tu gužvu i uđemo među prvima. Kako se to dogodilo, ostati će naša mala tajna – i zato «Im not going to tell you a secret». LOL
Iako je bilo rečeno da će nas u 17h pustiti na stadion te da bi Madonna trebala otvoriti koncert u 20h, to se naravno nije dogodilo. Naime došlo je 18 h, a probe su se još odvijale...fanovi prepuni uzbuđenja pjevali su na sav glas «Time goes by ..so slowly»..ali i druge Madonnine pjesme. Sva ta sitacija vani dodatno je podizala adrenalin i nestrpljenje je postajalo očigledno jer smo svi (fanovi) naguravanjem naprosto iskrivili ogradu, te je bila potrebna manja intervencija zaštitara. No nije bilo ništa strašno.
Kad su nas napokon pustili i otvorili glavni ulaz nastao je opći stampedo. U svoj toj ludnici ja sam zaboravio na svoju frendicu i dao petama vjetra. To su bili trenuci kada sam postao svijestan koliko mi svakodnevo joggiranje znači. Zato ljudi moji, ako želite biti u prvim redovima, joggirajte. Prešišao sam masu ljudi i u tren oka se našao u prvom redu s desne strane catwalka...istom mjestu kao i lani u Frankfurtu. Jedva sam došao do zraka od tog trčanja i uzbuđenja kad ono dodani šok... Madonna izlazi na pozornicu s plesačima i pozdravlja nas te počne rasturati po stageu. Wooow...
Šetala je tako po stageu i non stop dobacivala one klasike «What´s up mother fucker» itd. Pjevala je «Frozen». Jednog dečka je pitala odakle je. Da li je iz New Yorka, a onda se spustila sa stagea pružila mu ruku i zagrlila ga. Još se i sada pitam zašto to nisam bio ja. He he... Ali utješilo me ono što se dogodilo kasnije. Naime izradio sam majicu – repliku albuma «Hard Candy» na kojoj se umjesto Madonne nalazim ja. Ona je to naravno vidjela... zagledala se u mene...onako od srca nasmijala i kimnula glavom u nevjerici upirući prstom u mene. Super osjećaj. Nakon toga svi fanovi koji su bili oko mene navalili su na mene, i htjeli se slikati samnom samo zbog te majice. Meni je to bilo presmiješno ali ajde... osjećao sam se onako malo...ne znam kako da to kažem...uzvišeno. Kad je Madonna na stageu a ljudi koje prvi puta vidim u životu me grle i slikaju samnom umjesto da fotkaju nju. E da...skoro sam zaboravio... počeli smo joj svi pjevati «Happy Birthday». Znam da je ideja bezvezna pošto je rođendan bio prije tjedan dana, ali Mađari su si stvarno dali truda te su ispred Kincsen parka dijelili letke o tom «rođendanskom iznenađenju» na koje Madonna nije nešto pretjerano reagirala...jedva se malo nasmijala...i napustila stage.
Prije nego što je Paul Oakenfold počeo rasturati uspio sam pročavrljati sa Antboogiem, Leroyem i naravno Guy Oseryem koji me usput i slikao i stavio na svoj twitter (naravno zbog majice)...međutim toplo preporučam da to ne idete gledati jer sam ko za vraga baš na toj slici ispao «odvratno» ha ha ha! Bem mu misha! Onda je došao i maloprije spomenuti Paul Oakenfold koji je bio FENOMENALAN!