Fali mi nešto slatko u dizajnu. Poput ovoga.

A fali mi i malo razuma, da se prestanem ponašati ko pomahnitali manijak. Makar, nekad je ljepo biti onako bezvoljan i maltretirati time sve oko sebe, jer stalno govoriš kak su oni za to krivi jer još nisu našli tvoju x-icu. Treba samo znati prestati s takvim ponašanjem.
Pročitala sam do kraja knjigu spominjanu u prošlom "objavku". Nije niti tolko loša. U školi smo zapanjujuće malo ( zapravo skoro ništa) spominjali umjetnost 20. stoljeća, pa sam saznala i nešto novoga. A i autor se na kraju bavi spekulacijama o idućih 100 godina, o budućim ratovima i inteligentnim računalima. Čak mi dođe da pročitam nešto SF.
Kolko god to vjerojatno bio gubitak (kojeg?) vremena. Volim gleadati svoju fotku s pokaza iz srednje škole, slikanu na početku prvog razreda, kad smo već kod vremena. Prije nego su mi izbili prištići ^^ Onda sve kaj bih htjela reć toj klinki na fotki velim svojoj slici na novom pokazu.
No pitam se, je li ikada postojala ta "prošlost", povijest oko koje se vodi toliko nauke. Uopće nije nužno.
Opet, postavlja se pitanje zašto toliko volimo te priče iz nekog drugog vremena ( za nas nestvarne kao i one izmišljene). Grci, rimljani, barbari i sva ona horda neuljuđenih srednjovjekovnih seljaka koja je vjerovala u čudovišta tema su popriličnog broja djela modernog čovijeka, dok s nama nemaju ništa više zajedničkog od vrabaca.
Bitno je sve to, svakako bitno. Jer ako ipak imamo veze, a posebno ako cijelu tu logičku konstrukciju obogatimo pretpostavkom postojanja "povijesti", tj. nekakvog usmjerenog kretanja nekamo... pa, uz tako smione pretpostavke, stvari postaju i komplicirane. Pogotovo ako odlučimo da povijest nije umrla sredinom 20. stoljeća uspostavom demokracije u večini razvijenih zemalja. ( Za detalje o toj ideji vidi Francis Fukuyama- Kraj povijesti )
Dio smo nečega. Dio generacije. Kakvi smo? Kako će nas sociolozi za 20 godina prozvati? Generacija Ljenjivac? ^^ TV generacija? barem u Hrvatskoj, mislim da smo od prvih doslovce izraslih na televiziji. a i računalima. Djeca modernoga svijeta u svom njegovom sjaju. Makar su to vjerojatno za sebe mislili i u 19. stoljeću u nekim drugim krajevima.
Širok je spektar naklapanja, mojih o samoj sebi, mojih sama sa sobom, o mom psu o mojoj kući i mom životu, moja naklapanja o mom selu, o državi i povijesti, o nadljudskim elementima i silama, i naravno ... tako dalje i dalje i dalje. Nekako bih trebala iscrpiti tu pričljivost. Ili si ne dopustiti javno objaviti neki tekst koji nije smislen i zaokružen.
No možda je potreba ovog trenutka, da objavim ovo pitanje. Bolje rečeno, upitam pitanje. Nije ovo neka objava.
A onda stavim i još jednu slatku fotkicu.

Post je objavljen 23.08.2009. u 20:34 sati.