Pregled posta

24 sata S'LJeMana

Predgovor
Uzbuđenje pred trku je počelo u petak navečer, kada sam počeo spremati stvari. Vremenska prognoza je najavljivala kišu, ali ne i niske temperature. Uzeo sam više sportskih majica, hlačica, čarapa, dva para tenisica. Nisam mislio da bi mi po noći mogla trebati i deblja odjeća. Planirao sam ostati noćiti u baznom kampu na Sljemenu, pa sam ponio šator i dvije vreće za spavanje.
Potpuno štreberski, na vrh sam došao u 9:15. Prerano, jako prerano. Očekivao sam puno planinara i drugih natjecatelja, a htio sam da mi auto bude relativno blizu zbog stvari. Tek nešto iza 11 sati su došli prvi organizatori i natjecatelji. Počeli smo donositi stvari i 15 minuta prije starta se moglo naslutiti da će se ovdje održati izvanredan sportski događaj. Moja očekivanja su bila drugačija, ali to nikako ne znači da ovo nije bilo dobro.
Svojedobno su neka djeca iz Chamonixa rekla: "... it's not yet aTRAIL... ", pa kako ovo nije utrka, tako nema ni stroge formalne organizacije, nego skupina volontera i zaljubljenika, koja je posao odradila s vještinom i ljubavlju kakva se rijetko sreće. Jedan od natjecatelja je primjetio u nekoj kasnijoj fazi da je organizacija bolja nego na Ironman natjecanjima. O organizaciji će još biti riječi.

Točno u podne
... kad je Grički top s kule Lotršćak označio 12:00 startala je utrka. Nije bilo stroge startne linije niti naguravanja da se dođe u prvi red. Nisu čak ni svi natjecatelji bili na startu. Potpuno netipično i potpuno drugačije od svega dosada viđenog, možda utrka (koja to zapravo nije) zato ima underground karizmu i bitnije je pojaviti se na njoj, nego postići izvanredni rezultat.

Prvi krug
Prvi silazak i uspon sam napravio po Leustekovoj stazi sa Zakonitom. Morao sam joj pokazati put. Na Medvednici nije baš doma, baš kao što to nisam bio ni ja do ove godine. Potpuno gentleman-ski ju pratim do parkinga i objašnjavam staze. Pratim ju i nazad, ali negdje na drugoj trećini izazov utrke postaje prejak te ju napuštam i nastavljam trčeći prema baznom logoru. Kasnije će se pokazati da ovo nije bila mudra odluka. Završetak kruga je povratak u bazni logor, nakon dolaska na vidikovac na Sljemenu i doticanja legendarnog Gelendera.

Drugi krug
U drugi krug sam krenuo trčeći prema parkingu po Leusteku. Upozorila me teJa da to nije pametno, ali srce je bilo u plamenu, natjecateljska groznica je potpuno prigušila glas razuma. Shvaćam da sam na palcu lijeve noge dobio žulj. Baš da bi spriječio takve događaje, bandažirao sam prste na kojima obično dobijam žuljeve, ali nikada do sada nisam dobio žulj na palcu. U povratku mi je bilo teže nego u prvom krugu, tako da nisam trčao, ali je hod bio u brzom ritmu. Susrećem Juru, koji je brao gljive. Pravi ekonom i kuhar. Putem mi je pokazao izvor na kojem sam kasnije točio vodu. Izvori su bili prilično škrti, a ni gljiva nije bilo puno. Neposredno pred kraj drugog kruga srećem Zakonitu, koja se počela spuštati za svoj drugi uspon. Završetak drugog kruga proslavljam s pola porcije Žaninih špageta s umakom. Odlično!
Obnavljam zalihe tekućine. Radim mješavinu izotonika i vode, trudeći se da je ipak nešto više vode. Malo se družim s djecom i nakon nešto veće pauze krećem.

Treći krug
U silazak krećem sa Silent Dobom. Naravno trčeći. Mladi smo, neobuzdani i puni snage. Silazak je trajao između 35 i 37 minuta. Nešto prije spajanja 19-ice na Leustek susrećem Zakonitu kojoj obećavam da ću ju ubrzo uhvatiti. U povratku Silent Dob se odlučuje na uspon po Gipsovoj stazi, a ja već treći put "peglam" Leustek. Još uvijek sam pun energije, a i motiviran. Htio sam biti potpora Zakonitoj i olakšati joj uspon. U potjeri za Zakonitom prestižem par natjecatelja i iza svakog zavoja se nadam da ću ju ugledati. Nema je. Postajem zabrinut. Pa, jel moguće da je tako brza. U tom forsiranju sam se umorio i osjećam pad snage. Ne dopuštam da me umor uspori. Kroz glavu sve češće prolazi misao: "UPRI!"
Zakonitu sustižem tek na Koloturama. Mrtav umoran. Potrošen. Zajedno odlazimo do Gelendera i u baznom logoru završavamo ovaj krug.



Bazni kamp
U baznom logoru su moje cure složile šator i donijele odluku da se ne vraćaju doma, nego da ostaju cijelu noć. Brinemo zbog loše vremenske prognoze, ali ako će biti izuzetno loše, uvijek se može otići do auta ili čak i doma.
U međuvremenu se održava kulinarski dvoboj između Žane, trenutne prvakinje kuhinje i izazivača Jure. Žana je napravila odličnu juhu od povrća (s ekstra velikim komadima povrća - pitajte K.Goleca) i mesa, a Jura napada s odličnom juhom od gljiva. Obje juhe su bile odlične, tako da u prvom krugu nisam mogao donijeti odluku o pobjedniku, a za drugi krug više nije bilo dovoljno juhe zbog velike potražnje. Tijekom dana i noći bilo je još kulinarskih obračuna, ali sam degustaciju proveo daleko od tanjura, negdje u bespućima Medvednice.

Četvrti krug
Moja očekivanja i procjena je da bih mogao napraviti između 6 i 8 silazaka i uspona. U skladu s time sam u prvom danu trebao napraviti barem 4 kruga. Skrivena nadanja i maštanja su bila da bih mogao napraviti 10 uspona. Koliko su ta nadanja nerealna, istinski sam shvatio nakon prva tri kruga. U četvrti krug krećem s Mukkijem Mortenssonom nešto prije 20 sati. Po putu nas hvata mrak i stavljamo čeone svjetiljke. Spuštamo se po Gipsovoj stazi i od ovog kruga nosim štapove, koji su mi pomogli u spuštanju. Tijekom spuštanja, blizu Leustekove staze, u zasjedi nas dočekuje Luce i iskače ispred mene. Bijah iznenađen, ali ne i posebno preplašen, no svejedno je bukva dobila naziv "Žoharova bukva", baš kao što postoji i "Lucijin bor".
U povratku se odlučujemo ići po Leustekovoj stazi i kasnije prelazimo na 15-icu. Putem susrećemo mnogo svjetiljaka u mraku. Sve su to perverznjaci i manijaci koje znamo. Bude se uspomene na Mrak kombinaciju. Lijepo mi je vidjeti svjetiljke u mraku. Putem susrećemo i planinare koji "šetaju" šumom po mraku bez svjetiljaka. Prilično neodgovorno.
Osjećamo dolazak oluje. Mukki dobija informaciju da je oluja na sat vremena od nas. Vjerojatno ćemo stići na vrijeme u logor. Dolaskom na Gelender vidimo kako oblak brzo prelazi preko vidikovca, a sa zagorske strane se ne vidi ništa od oblaka. Žurimo u kamp.

Stanje u kampu
... je čudno, kao u nekom čudnom filmu, nerealno, nadrealistično (što god to moglo značiti u ovom kontekstu). Mrak je. Noć je ispresjecana zrakama svjetlosti iz čeonih svjetiljki. Svjetlost nije jasna, razblažena je vlagom, oblakom. Neki su zaokupljeni kuhanjem večere, neki spremanjem stvari. Čudna kombinacija statičnosti i dinamike u kampu.
Okrijepljujem izmoreno tijelo. Platio sam danak forsiranju u prva tri kruga.

Počinak
Spremam se na počinak. Ne samo zbog iscrpljenosti i lošeg vremena, nego i zbog mojih cura, koje se boje ovakvog nevremena u prirodi. U šatoru radimo zadnje pripreme za spavanje. Nakon što sam i ja ušao i skinuo se, šator poprima osebujan miris. Cjelodnevni znoj koji se ne može ignorirati. Mokra odjeća. Prljave noge.
Nemam pravo očekivati tuš na vrhu Sljemena, ali bi javna pipa dobro došla izmorenim planinarima, a u ovom slučaju i meni.
Cure imaju problema sa snom zbog grmljavine. Meni se teško opustiti. Hladno je. Donio sam svu odjeću, ali nismo planirali da će itko osim mene ostati, a sada nas je četvero. Pokrivamo se s ručnikom, s dekom iz automobila, pokrili bi se i sa slamaricom da ju nismo stavili pod sebe. Hladno je. Okrećem se i teško mi je zaspati od tog osjećaja hladnoće, iako, priča se da mi je "motorka" bila upaljena. Tijekom noći nekoliko puta pogledavam na sat. Imam potrebu napraviti još barem dva, a po mogućnosti još četiri kruga. U šatoru, osim što je hladno, čuje se šum drveća od vjetra i padanje kiše. Treba u tim okolnostima ustati i izaći u mrak, noć i loše vrijeme. U meni se vodi borba. Komformistički dio kaže ostani i spavaj. Doći će jutro, pa ćeš onda ustati. Umoran si. Odmori. Drugi, natjecateljski i mazohistički vrišti, ustaj! Spavat ćeš kad ćeš biti "ladan i beo".
Već je 03:00. Računam u tim hladnim, vlažnim i mračnim okolnostima koliko krugova mogu napraviti ako sada ustanem.

Žohar is back!
Ustajem. Jednom se živi. Skidam sa sebe toplu majicu i oblačim hladnu sintetičku. U istom osjećaju prolazi cjelokupno odjevanje. Pametno sam ponio više kompleta, jer bi inače i mazohist u meni vrištao od neugodne hladnoće i mokrine. Toplo se odjevam i izlazim. Dolazim u veliki šator i slavodobitno proglašavam da sam ponovo u trci.




Peti krug
Prije polaska jedem hladnu tjesteninu od večere. Kiša je uništila dio hrane. Dogovaram s Josipom B. da ćemo zajedno krenuti. Zapravo, osim što je hladno, kiša ne pada i vrijeme nije tako loše kao što mi se činilo u šatoru. Prije polaska (cca 03:30) nam se priključuju Ajris, Mukki i Sablja. U laganom hodu krećemo prema parkingu po 15-ici. Unatoč uvjetima u kojima sam se odmarao, tijelo je spremno za nove napore i željno utrke. Putem susrećemo druge natjecatelje. Spust prolazi u ugodnom druženju i priči. Uskoro postaje toplo. U nižim djelovima nema vjetra, a i zrak je topliji.
Dolaskom na parking ekipa odmara, a ja se odmah okrećem i vraćam. Kao što spomenuh, opet sam pun energije.

Šesti krug
Nekako se dogodilo da smo Josip B. i ja ponovo krenuli zajedno, no obzirom da je on "tabanao" cijelu noć i da ima više uspona od mene, ubrzo se rastajemo i ja nastavljam bržim tempom. Spuštam se ponovo po 15-ici. Tijekom spuštanja susrećem (sada je već prošlo 7 sati) prve planinare.
Na parkingu susrećem Vanju P. i pratitelja koji se rastežu, no i ovaj put se odmah okrećem i vraćam. Znam da će mi slijedeći krug biti zadnji i da će mi biti teško, pa odlučujem ovaj uspon napraviti po Gipsovoj stazi. Priznajem da sam izgubio inspiraciju da se pojavim na slijedećem kolu jutarnje Gelender lige. Dosta mi je ove staze. Čini mi se da poznajem svaki korijen, svaku grabu i svako stablo. Dosta.

Sedmi krug
Istina je: "Žohar može 7 puta u 24 sata sići i popeti se na Sljeme!"
Ako me sjećanje ne vara, prošlo je 9 sati. Nakon popune rezervi tekućine i kraće okrijepe, dogovaram s trkadžijom Terzićem i Vanjom S. (aka Suhi) još jedan zajednički krug. Prema dolje idemo dosta brzim tempom. Dečki su svježi i odmorni. Uspjevam ih pratiti. Susrećemo sve više planinara, ali i drugih natjecatelja. Neki su prespavali doma, pa se sada vraćaju po još jedan ili dva kruga. Neki su hodali cijelu noć i sada su očito iscrpljeni i u lošem stanju.
Nakon što smo vidjeli da je parking pun, krećemo na moj posljednji uspon u ovoj utrci. Sada sam ozbiljno umoran i sve teže pratim dečke. Unatoć mojem zaostajanju, uz povremeno branje kupina uspijevamo zajedno doći do Gelendera i spustiti se u kamp. Vrijeme dolaska je 10:49. Dosta prije mog očekivanja. Nisu me štedjeli.

Doručak
Po dolasku slijedi doručak. Jura je u woku napravio povrće, a kasnije su uslijedile palačinke. Bilo je i druge hrane i pića. Svega u dovoljnim količinama. Unatoč činjenici da je utrka trajala 24 sata, da je bilo više od 60 natjecatelja, hrane i pića je bilo dovoljno za sve.

Diplome
Svako pravo natjecanje ima svoje diplome. Ova utrka (iako nije utrka - vidi mišljenje dječaka iz Chamonixa s početka priče) ima vrlo maštovite i posebne diplome. Ako ste radoznali, dođite dogodine, napravite 6 ili više uspona i dobit ćete jednu. Nadam se da organizator neće promjeniti design.

Radost, spremanje
Čekajući završetak utrke, počeli smo se spremati. Šator je mokar, kao i dio stvari. Dobro bi došlo par dana odmora prije posla, ali ... sutra je ponedjeljak.
Top s početka priče označuje kraj natjecanja. Statistike slijede. Cirkus odlazi iz našeg malog mjesta i vraća se za godinu dana, a do tada marljivo vježbajte i slušajte starije.

P.S. Sa sedam uspona dijelim sedmo mjesto s Mukkijem i Loberom Đ. Zakonita s dva uspona dijeli deveto mjesto s teJom, Bernardom i Silvanom.

Rezultati:
Rezultati

Galerije:
Diana A.
teJa

Mediji:
Jutarnji


Post je objavljen 23.08.2009. u 19:45 sati.