Kuci
Nakon Hrvatske bio je Berlin, pa Norveska. Dosla puna ideja i zelje za zivotom. S je divan. Mislim da sumnja da nisam bila njegova ovo ljeto, bar ne u mislima. Mislim da ne zeli da zna. Cudilo me to da moja osjecanja prema njemu nikako nisu bila u konfliktu sa osjecanjima prema M. Cudilo me sto me nije grizla savjest. Sad me malo gricka. I pored cinizma kojim sam se ogradila, ne mogu se ubjediti u to da moje odstupanje od nas nije bilo protiv mojih principa. Ipak vjerujem u Iskrenost. Ali moje laganje nije pocelo sa M. Pocelo je kad sam pocela da zamisljam buducnost bez njega, daleko prije. Kad sam trazila skolu u New York-u, kad sam odlucila da ipak zelim zivjeti van Svedske ma sta radila, kad sam nasla sebe van nasih snova i pocela sanjati individualno. On ne zna koliko sam odstupila od bajke o stvaranju familije, od zivota u ovom stanu... A volim ga. Ali ne volim sebe. Ne ovako. Mislim da jos nije vrjeme da se upale lampice u mozgu, jos nije vrjeme za kocnice.
Post je objavljen 23.08.2009. u 19:38 sati.