Marketing
To no one
izmijeniti naslov u "Biciklistički dnevnici izvjesnog neizvjesnog"...ostadoše samo sic-opservacije upućene nikomu. sve ostalo je zastalo. nanovo iščitavam adriana molea, s ključem.
- nevidljiva paučina u koju se uplićem kada idem po kolesa u podrum koji vonja na svježe isprano rublje, i na nogostupima, ili između napuštenih koševa za sitnije otpatke i stabala, paučina koja se ne ćuti nego epidermom, tanja od dlake, ne vidi se, ne skida se, ne postoji - posve neovisno o volji dezintegrira se sama od sebe
- vjetar koji nosi po pustoj cesti u impozantnom podnožju muzeja koji neće biti - natkrivenost, dubina, širina, horizontalne linije, sovjetski uzaludno divno. Osjećam pustine, praznoće, jeke, linije i grandiozne nesvrhovitosti.
Nesvrhovitost je lijepa.
- nekoliko ranopubescentske djece ozada na travnatom humku u polutami - djevojčica u obrisu izvodi zvijezdu
- vjetar njuška po humku otpada
- gol do pasa sjedi čuvar gradilišta u svojoj konzervi, glupo mu podbuhlo lice osvijetljeno plavim titranjem priručnog televizora
- mnogo buba. U madridu nema buba kunem se cijelu noć sjedio sam u jarkosvijetljenoj sobi uz raskriljen prozor bez zavjesa, i
tražio bube po zidovima to no avail.
bilo je vruće u ponoć, i jedan, i dva.
više od trideset vruće.
bilo je mirisno i meko.
još samo nešto:
apsolutno prekrasno
Post je objavljen 22.08.2009. u 22:30 sati.