Marketing
Sudski epilog
Suvlasnička strana najmlađe sestre 
kao predlagatelji, 1989. godine predaju nadležnom sudu "Prijedlog radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina", navodeći kao predloženike sve ostale suvlasnike.
Prijedlog sadržava "popis nekretnina" koje se dijele, u prilogu su ZK-izvatci i posjedovni listovi, te dokazi o polaganju prava na navedenu imovinu (rješenja o nasljeđivanju, ugovori o darovanju i slično).
Kako predlagateljima više ne odgovara zajednica imovine (i baš oni, uzurpatori, to kažu 
), predlažu da sud provede postupak u kojem će se nekretnine popisane u "Popisu nekretnina" materijalno podijeliti i to na način da predlagateljima za njihov dio pripadne jedna cijelina prema njihovom suvlasničkom dijelu, a predloženicima druga prema njihovom suvlasničkom dijelu, pa se predlaže da sud donese Rješenje da se izvrši materijalna dioba, a ukoliko se ne bude mogla izvršiti materijalna dioba da se izvrši prodaja zajedničkih nekretnina, a svakom suvlasniku isplati odgovarajući iznos dobiven prodajom prema njegovom suvlasničkom dijelu.
Tako je naša dioba konačno dobila i svoj sudski epilog, što u stvarnosti, nažalost, ništa neće promijeniti. Dogodilo se samo to, da se dugogodišnja obiteljska "muka" preselila iz kruga familije u sudsku proceduru, dobila svoj R-broj i završila u sudskoj ladici. Razvoj događaja mi čak daje zaključiti, kako ostali suvlasnici još dugo nisu ni bili upoznati s tom činjenicom, budući je sud godinama ostao i "slijep" i "gluh", po pitanju našeg predmeta, jer baš nikoga o ničemu nije ni obavještavao.
U posjedu sam očitog dokaza, ili, kako se to stručno kaže, imam korpus delikti, da sud nije naš predmet, pune tri godine, ni otvorio, a kamo li, na njemu, nešto konkretno i (u)radio. Uz priložena rješenja i izvatke, u njemu su se, komotno mogli i bijeli miševi (o)kotiti.
Predlagatelji su, naime, godine Gospodnje 1992., sudu uputili požurnicu i time pokrenuli "stvar" s mrtve točke, jer je sud tek tada, konačno "zavirio" u naš predmet, i otkrio... gle čuda... da mu nije sve po guštu, bolje rečeno, da mu nekaj fali, i neka mi to lijepo pribavimo, i njemu onda dostavimo...
Naime, sud je na požurnicu poslao dopis-odgovor, u kojem navodi, kako jedan predloženik prebiva u drugoj državi (Jugoslavija se u međuvremenu raspala, pa je sad i to dodatni "diplomatski" problem), što zapravo onemogućuje rad na predmetu, s obzirom na nemogućnost dostava sudskim putem. U nastavku dalje piše, citiram:
"No, moguće ovaj predloženik ima punomoćnika u našoj zemlji ili je pak promijenio adresu. U tim slučajevima, potrebno je da o tome obavijestite ovaj sud te bi se predmet stavio u rad."
Sud bi, dakle, naš predmet "stavio u rad"... aleluja... ma što god mu to, u stvarnosti, trebalo značiti. A eto nam i zornog dokaza, koliku štetu čini, to vrime šta leti, dok sud blaženo spi... jer, da se brže "kovalo", dok se "bure" još ni bilo raspalo, ništa im ne bi ni falilo...
Pa sad ne znam, treba li im zahvaliti, što su nas uspješno (sa)čuvali, jer, budimo iskreni, mogli su nas i (po)gubiti...?...
Pa sad ne znam, treba li im priznanje (o)dati, što drže toliko do svog digniteta, a još više do našeg dostojanstva...?...
Pa sad ne znam, treba li im spomenik dići, za zaštitu naših prava... ljudskih... suvlasničkih... materijalnih... inih... ili suma sumarum... nikakvih...?...
Pa sad pitam, koga-ili-čega, da li misle ti suci o nama... k'o o živim bićima... ikada... ili slovo-na-slovo-broj-na-broj s nama igraju... rzs123... szr321...?...
Pa se pitam... pitam se, pitam... tko je tu... lud... zbunjen... normalan...?...
Post je objavljen 22.08.2009. u 12:57 sati.