Bila sam ljuta na njega, posebno na sebe... Odlucila sam da to ne nastavljam. Sa starcima sam otisla na plazu, nadajuci se da on nece doci, ali dosao je... Srce mi pocelo brzo kucati kada sam ga vidjela, imala sam neki cudni osjecaj u stomaku, ali drzala sam se podalje od njega, slusajuci mp3 i citajuci neku knjigu... Nije mi se priblizavao, mislila sam da je i on shvatio da to ne moze tako... Ali... Otplivala sam do jedne male uvale s lijepom plazom, nadala sam da cu tamo biti sama, da cu razmisliti kako dalje... Nakon 20 min. dosao je zamnom... Uhvatio me nespremnu, ali moja odluka da mu se ne priblizavam bila je cvrsta!! Jednom sam ga pogledala i spustila pogled, sjeo je pored mene, sutila sam... Sjedili smo nekoliko minuta u tisini, a onda je progovorio:
-Zasto si jucer pocela plakati? Zasto si otisla? Nista mi nije jasno!! Zasto ne razgovaras samnom?! Molim te, reci mi nesto!!
Osjetila sam mu napetost i zabrinutost u glasu.
-Nemamo mi o cemu razgovarati! Ja to ne mogu!
Oci su mi se pocele punit suzama, suzdrzavala sam se da ne zaplacem...
-Kako nemamo?! Imamo!! Malena, ja sam zaljubljen u tebe... Ja te volim...Mal...
U tom trenutku sam pocela plakati, nisam mogla izdrzati, i ja sam bila zaljubljena u njega, mozda sam ga i voljela, svidjao mi se vec 2 godine, ali samo svidjao, bio mi je zgodan i jako sladak... Sjeo je uz mene i zagrlio me, godio mi je njegov zagrljaj, ali sam se odmakla od njega...
-Ne, ne i ne!! Kako?? Zasto?!?! Od kad??
-Od prosle godine, ne mogu protiv toga, zao mi je...
Ustala sam s namjerom da odem, napravila sam nekoliko koraka...
-Malena...Stani!
Okrenula sam se.
-Ne zovi me tak...
Poljubio me...Uzvratila sam mu poljubac, ali samo na trenutak. Gurnula sam ga od sebe.
-Ti imas zenu, djecu! Zasto mi ovo radis?!?
Opet sam pocela plakati.
-Smiri se, molim te! Ne mogu te gledati kako places. Oprosti, oprosti! Zao mi je, samo prestani plakati, molim te! Malena moja...
Smirila sam se dok je govorio, njegov glas me smirio...Pogledala sam ga, skonio mi je kosu s lica i obrisao suze...
-Zelim ti reci da si to ne radis, nisi ti kriva, ja sa svojom zenom vec odavno nisam u najboljim odnosima, zajedno smo zbog djece, ne volimo se vise...
Zagrlio me, vise se nisam odupirala... Neko vrijeme smo sjedili tako zagrljeni, u tisini...odlucili smo krenuti, poljubili smo se na rastanku...Jedva smo se odmaknuli jedno od drugog, medju nama je uvijek postojala tjelesna privlacnost, koju smo sada jedva obuzdavali...
Sljedecih tjedan smo koristili svaku priliku da budemo zajedno, da razgovaramo, da se ljubimo, samo da budemo jedno blizu drugog... Pocela sam se navikavati na to da me zove malena, svidjalo mi se to... Kad bi bili u drustvu, u nemogucnosti da se priblizimo, napetost se mogla napipati u zraku... Jednog dana su se nase obitelji dogovorile da veceramo u restoranu, iako nenamjerno, sjeli smo jedno preko puta drugog, prvo smo se dodirivali nogama ispod stola, a onda sam noge stavila na njegovu stolicu i malo se zaigrala, nakon 15 min otisao je u toalet, a ja sam znajuci da toalet u restoranu ima i vanjski ulaz izasla u setnju... Tada me ljubio tako strasno, bio je uzbudjen...Zelio me, zelio me kao nikad nikog, to sam mogla osjetiti...Poljubila sam ga i izasla, ostavljajuci ga onako napaljenog...
P.S.Ovo nije kraj, nastavak cu napisati poslije...
Post je objavljen 22.08.2009. u 11:19 sati.