Političko nasilje u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se provodi političko nasilje i to će vjerojatno rezultirati onim sa čim je svako nasilje završavalo; revanšizmom, radikalizmom i tzv. uličnom demokracijom koja će po kaotičnoj logici stvarnog nasilja težiti uspostavi kave takve pravde koja se u hrvatskom društvu izgubila. A poznato je da je takva pravda vrlo upitna i previše slijepa.
Iako ne gore automobili, ne eksplodiraju bombe i sl. u Hrvatskoj se ipak provodi političko nasilje koje u ovom slučaju dolazi "odozgo", iz političkih stranaka koje vladaju na nasilan način zloupotrebljavajući državne institucije koje im se ne opiru i tako i same postaji instrumenti nasilja.
Primjeri političkog nasilja "odozgo" nisu nešto posebno novo, provodile su ih mnoge političke elite i rezultat je uvijek bio sličan. Nasilje je uvijek poticalo u ljudima povratnu reakciju, bilo kao izraz opravdanog otpora, očaja, beznađa i sl.
Primjera političkog nasilja u Hrvatskoj je dosta. Ono se prije svega ogleda u činjenici da je legitimnost svake vlasti u državi koja ima više osoba na popisu birača nego stanovnika vrlo upitna. Isto tako, vrlo je upitna legitimnost političke elite koja javno govori da je varala na svojim unutarstranačkim izborima, a takvih je previše u Hrvatskoj. Kada se svemu ovome pribroje lažno prijavljeni birači na pojedinim adresama otkriveni ovog proljeća, izborne manipulacije koje graniče sa kriminalom i sl. jasno je da je riječ o političkom nasilju usmjerenom da određena politička elita po svaku cijenu ostane na vlasti.
Političko nasilje je i neodgovorno trošenje javnog novca. Slučajevi u javnim poduzećima i ministarstvima koji jasno ukazuju da očito postoji sustav organiziranog otuđivanja javnog novca, te na taj način osiromašenja stanovnika Hrvatske je također oblik nasilja "odozgo" koji upućuje da struktura čiji je izborni legitimitet upitan ima više ambicija od toga da dođe na javne funkcije. Iz previše primjera koji se ovih dana vrte po medijima sasvim je razumno zaključiti da je riječ o bahatom nasilničkom planu da se kroz namještene natječaje izvuče što više novca od poreznih obveznika.
Političko nasilje je i retorika pojedinih "karizmatika" u hrvatskoj politici koji se rugaju javnosti, demokraciji i svojim biračima rječnikom koji jasno otkriva njihove namjere. Izrazi "Ja sam šef", ili "Nitko nas neće zaustaviti" jasno ukazuju da su politiku u Hrvatskoj preuzeli nasilnici koji su izgubili mjeru i osjećaj za skromnost i pravednost iza koje su se skrivali dok su "kupovali" naivne poklonike svoga kulta ličnosti.
Političko nasilje i pravi bezobrazluk je da se akteri sada već gotovo masovnog "institucionalnog" kriminala na različite načine štite. Imunitetom, odugovlačenjem, sklanjanjem u "sjenu", smjenom sa funkcije koja je previše pod reflektorima javnosti, što ipak ne znači da se prestaje sudjelovati u projektu osiromašenja ove države.
Elita koja se političkim nasiljem drži na vlasti, koja svoje neumjerene zahtjeve prebacuje na šutljivu većinu i koja ima svoje "pretorijance" koje drži u rezervi da upotrijebe i stvarno nasilje ako bi stvari krenule nekim drugim smjerom, ipak će doživjeti sudbinu svih nasilnika.
Zelena lista se ne zalaže za političko nasilje ali se s pravom pitamo kako sve to može završiti. Kako uopće netko može vjerovati da će se nešto promijeniti izborima kada je izborni sustav "imobiliziran" i ne dozvoljava demokratska rješenja, kada su političke stranke, sindikati i mnoge druge institucije umrežene u klijentelistički model čiji je cilj tzv. korisna manipulacija i u kojoj gotovo svako, gdje je to moguće, teži doći u situaciju da organizira neku javnu nabavu na hrvatski način.
Kada se društvo nađe u takvom kaotičnom stanju sasvim je realno za očekivati da će se pojaviti i nasilje "odozdo", kao reakcija na postojeći sustav. Sasvim je dovoljno očajnih i prevarenih ljudi koji su izgubili nadu da netko radi u njihovom interesu. Kada se to dogodi želimo da javnost zna da smo upozorili da će se takvo nešto dogoditi.
Supredsjednik Zelene liste
Mile Sokolić
Post je objavljen 22.08.2009. u 11:12 sati.