Aspekt Lazarovog uskrsnuca koji nisam jos dotakao se tice NACINA na koji je Lazar navodno "sahranjen".
Prije svega, ovdje treba istaci na jednoznacnost termina "sahraniti" koji se koristi u hebrejskom jeziku i u biblijskim izvjestajima opcenito.
Iako je Lazarovo stanje opce-prihvaceno (bar od strane krscanskih teologa) kao ocigledni primjer sahranjivanja preminulog, ni u jednom mjestu ovog evandjeoskog izvjestaja ne nalazimo tu rijec... "sahraniti". Bas naprotiv, nalazimo rijec "poloziti".
Vrlo valjano pitanje, vezano uz polaganje Lazarovog tijela u pecinu, je nacin na koji se tijelo pripremilo.
I ovdje evandjeoski izvjestaj jednoznacno nam daje opis koji daje naznaku da lazar NIJE bio sahranjen na TIPICNI ZIDOVSKI nacin. U evandjeoskom izvjestaju potpuno izostaje direktna naznaka izvjestitelja "da je osoba sahranjena po zidovskom obicaju", sto je redovit slucaj u biblijskim zapisima. Pa ipak, svi podrazumjevaju da je Lazar bio zitelj uze okolice Jeruzalema gdje su se ovi obicaji striktno slijedili. Time je cudniji izostanak ove naznake jer evandjelista svakako snazno daje na znanje da je u blizini MNOGO zidova bilo prisutno.
No najsnaznija proturjecnost u teoloskoj pretpostavki da je Lazar zaista sahranjen jest nacin na koji Lazar izlazi iz pecine. On naime izlazi svezanih ruku i nogu i glave umotane u rucnik. Evandjelista daje opis koji ne pruza osjecaj tipicnog zidovskog obicaja. tj. cjelovitog umatanja pokojnikova tijela. Stovise treba primjetiti da evandjelista koristi rijec SVEZANE radije nego "umotane" ili "zavijene". Paznju moze privuci nedostatak istrazivackog fokusa na cinjenicu da Lazar ne samo sto je navodno "ozivljen" iz svog horizontalnog pokojnickog polozaja, vec je i, tako svezan kakv je bio, SAM USTAO i IZASAO iz pecine...
Sto li evandjelista ovime zaista zeli reci?
Teolozi uopce ne sagledajavaju unutrasnju logiku cijelog slijeda i opisa ozivljavanja Lazara, vec cijeli cin prihvacaju na izuzetno povrsan nacin. U teoloskom pogledu na okolnosti sahrane, oni uzimaju u obzir da je Lazar bio umotan u povoje na tipicno zidovski nacin, medjutim potpuno ignoriraju cinjenicu da tekst to NE OPISUJE. Iz neugodnog nepoznavanja (ili namjernog ignoriranja) starih inicijacijskih praksi, rimski oci rano-krscanskog doba (4 stoljeca tocnije), utemeljuju materijalisticki pogled na ovaj izvjestaj, ciji smisao oni ne mogu shvatiti u Isusovom djelovanju na drugi nacin - doli MAGIJSKI ili CUDO-VIDNI. I radije da u ovom prepoznaju Isusov primjer predkrscanske inicijacije, oni ga kategoricki i bez argumenata nijecu.
Sazetak proturjecnosti u tipicnom krscanskom teoloskom razumjevanju nacina "sahrane" je:
1. Evandjelista ne naglasava da je Lazar sahranjen PO ZIDOVSKOM OBICAJU, iako je je vise nego ocito da je trebao biti sahranjen po tim obicajima.
2. Evandjelista naglasava da je mjesto polaganja ustvari PECINA, a ne obiteljska grobnica.
3. Evandjelista izostavlja detalje o pripremi preminulog za grob (MIOMIRISI I ULJE).
4. Evandjelista naglasava opis SVEZANOSTI Lazarovih ruku i nogu i glave, sto je netipicno za sahranjeno zidovsko mrtvo tijelo.
5. Evandjelista poptuno izostavlja demantiranje Martine pretpostavke o POKOJNICKOM ZADAHU kad je Lazar izlazio.
Teolozi ove cinjenice vrlo olako previdjaju u konstrukciji zakljucka o cudotvornom "ozivljavanju" mrtvoga. Oni ih vrlo olako otpustaju kao sporedne cinjenice u opazanju, svjedocanstvu i izvjestaju evandjeliste. Na neki nacin, omalovazavaju Ivanovu procjenu vaznih detalja i namecu svoje zakljucke na osnovu necega sto sami ZELE CUTI iz ovog teksta. Vodjeni materijalisticki uvjetovanom percepcijom, radije prijanjaju za magicno prihvacanje ovog dogadjaja. Jer vjerovati da tipicno mrtvo tijelo moze biti ozivljeno jest vjerovanje u magiju, u ovom slucaju ovlastenu (navodno od Boga) i odobravajucu Isusovu magiju...proturjecnost osnovnim temeljima krscanskog vjerovanja.
Post je objavljen 22.08.2009. u 10:16 sati.