Marketing
Povratnički blues...
E pa lipi moji, vratija se Šime (to me uvjek podsjeti na onog nekad zgodnog, a sad samo "zvjezdanog" taticu Višnjića) na kontinent.
Već sad trpim postmorski blues. Kako? Plačem, kišem, kašljem... Da dio, uglavnom sve su to posljedice utjecaja ambrozije na moj krhak organizam (uf što si danas nešto tepamo), a ja baš hoću biti vani na sviježem, finom i posebno - hladnom zraku! Ahhh...
Od kad je Guzda stigao na more - nije bilo poštene noći za naspavat se. Vrućina i sparina za popizdit. Još veći popizditis sam dobila kad sam shvatila da plaćam valjda najskuplji apartman u okolici, a sve uz jedan lepršavi ventilator umjesto klime. Grrr...
U neko doba večeri/noći pojavio se i Nasljednik s turnira u Mađarskoj. Taj nije imao namjeru javiti se dragoj skrbnoj roditeljici kada stiže (Guzda kao pravi muškarac nije ni trepnuo na činjenicu da nema pojma gdje mu je sin i kada će se vratiti). Pa je Rudarka zivkala okolo (djecu naših prijatelja koji su obično upućeniji u takve stvari od nas) da čuje kad joj premili sinak stiže. A bome ni oni/one (!) nisu baš bili sigurni. Znala sam i sama da stiže negdje u rasponu jučer - danas - sutra... 
O gomilama prljavog veša neću danas. Ipak sam još tjedan dana na g.o. ... 
O palačinkama s borovnicama u Fužinama (nakon srnećeg + lovački knedli 
) - hi hi... 
Ps. Ovom prilikom pozdravljam dragog prijatelja s juga Hrvatske! Onog - "ma nije on bio u zatvoru..". Kad stižete na roštilj?? Možda i promijenimo menu. 
Post je objavljen 22.08.2009. u 08:21 sati.