Postojala je svojevremeno jedna bilježnica na informacijama autobusnog
kolodvora Rijeka od milja nazvana "Biserka". Oh, kakav je to samo bio izvor čiste nepatvorene narodske mudrosti.... Naravno, doživjela je tragičnu sudbinu kad ju je čistačica bacila u smeće vođena devizom: bacaj ono što ne smiješ a smeće puštaj da se gomila.
Nikad prežaljena Biserka dobila je ovih dana svoju nasljednicu, ali nije to više to.
Jedan primjer bisera iz stare Biserke:"Kad vam ide onaj autobus koji lovi avione po Zagrebu?"
I nekoliko bisera novijeg datuma, svi sa šaltera informacija:
Putnik:"Kupio sam kartu za vaš autobus i pitam se zašto je tako skupa a sada vidim i zašto. Imate čak tri klime u jednoj prostoriji! Tko će platiti tu silnu struju koju potrošite? Mi putnici, je li tako?!"
Putnica: "Gdje se ovdje može kupiti burek?"
Informaterka (mlada cura koja pazi na prehranu): "Zbilja ne bih znala".
Putnica:"Kako ne znate, pa vi ste informacije?!"
Informaterka:"Ja vam uopće ne jedem burek gospođo."
Putnica:"Ne jedem ni ja ali baš sad sam se zaželjela."
Putnica:"Kad ide slijedeći autobus za Pulu?"
Službenica: "U trinaest i četrdeset pet."
Putnica:" Aha, znači u tri i šezdeset pet...."
I još dvije anegdote iz stare bilježnice:
Jedne nedjelje rano ujutro stiže putnica iz dijaspore i pita kada ima autobus za Pulu. Nakon saznanja da joj autobus polazi u 10.15 počnu padanja u nesvjest i iščuđavanja. Otprilike nešto ovako:
"I kažete vi meni da nema ništa za Pulu od sad do 10.15?! Ništa? Baš ništa? Od neke druge firme? Možda vlak? Jeste li sigurni? Pa kako to da nema ništa? To nije moguće, ja to jednostavno ne mogu vjerovati! Jeste li vi gospođo sto posto sigurni da nema baš niti jedan......"
Za deset minuta se vraća na šalter informacija i počne slijedeći monolog:"Pa što da ja radim do deset sati, kakav je to turizam, kako mislite biti turistička zemlja, tako nešto se u Njemačkoj ne može desiti. Kako mislite ući u Evropu s takvim ponašanjem? Toga nema nigdje na svijetu. Znate li vi da sam ja putovala čitavu noć i da smo čekali sat vremena na granici i sada mi vi kažete da nemam ništa za Pulu do deset sati, pa jeste li vi normalni?! I što da ja radim sada do deset sati, što? Hajde, recite vi meni što?!!!"
Na to se naša sada već penzićka teta M. polako digla, spustila naočale na vrh nosa i vrlo smireno i polako rekla: " Gospođo....idete kod mene doma peglat?"
Ljetno doba. Jedan od onih dana kada vam jedan za drugim dolaze izuzetno problematični i komplicirani klijenti. I kao točka na "i" u biljetarnicu ulazi tip obučen od glave do pete u bijelo sa bijelim šeširom na glavi. Vidno uzrujan zaustavlja se na šalteru informacija i počne vikati na službenicu: " Gospođo, mene je posrao golub! Ovo je svilena košulja! Tko je sad za to odgovoran?" "A ne znam gospodine, pretpostavljam da je za to odgovoran -golub." "Vi se samnom još sprdate?! Ovo je vaš kolodvor i netko mora biti odgovoran za te golubove! Ja hoću odštetu i hoću da mi sad odmah kažete tko je odgovoran za to što je mene golub posrao!"
Službenica: "Znate gospodine, vjerovatno ja jer danas imam osjećaj da odgovaram za sva sranja koja se dogode na ovom cirkusu od kolodvora."
Post je objavljen 21.08.2009. u 16:43 sati.