Marketing
ZA VJERU I DOM
Zagreb, 1925. g., br. 2., str. 27-28
VJEČNI RIM
A koliko ga valja ljubiti, Papu? "Ne riječima niti jezikom, već djelom i istinom", (I. Ivan 3, 18). Kada se ljubi jedna osoba, u svemu se nastoji prilagoditi njezinim mislima, izvršiti njezina htijenja, protumačiti njezine želje. I kako je naš Gospodin Isus Krist rekao o sebi: "Tko ljubi mene, riječ će moju držati (Ivan 14, 23.), isto tako, želimo li dokazati našu ljubav prema Papi, potrebno je slušati ga. - Pio X. 18. XI. 1912.
Katolička akcija hoće stvoriti kršćansku kulturu i to donoseći Krista u obitelj, školu i društvo; pomažući vjerski, karitativno i ekonomski seljaka i radnika; boreći se za pravedno zakonodavstvo i protiv nepravednoga; svagdje radeći za prava Boga i Crkve.
Sve obnoviti u Kristu (Papina je deviza) i to obnoviti ne samo ono što direktno spada na Crkvu radi njezinoga božanskog poslanstva, već također obnoviti kršćansku kulturu u cjelini i pojedinostima, iz kojih se ona sastoji.
I da se zaustavimo kod ovog zadnjeg dijela zaželjele obnove, vi vidite dobro, časna braćo, koju pomoć donose Crkvi ove izabrane čete katolika koji si postaviše zadaću ujediniti sve svoje žive sile s namjerom da se bore svim pravednim zakonitim sredstvima protiv nekršćanske civilizacije, koji nastoje svim sredstvima popraviti tako užasne nerede koji iz takve civilizacije proizlaze. Katolička akcija opet će postaviti Isusa Krista u obitelj, u školu, u društvo; uspostavit će načelo ljudskoga autoriteta kao zastupnika Božanskoga, od srca se zauzeti za interese naroda i to poglavito radničkog i seljačkog staleža i to ne samo postavljajući u sva srca vjersko načelo, ovo jedino vrelo utjehe u poteškoćama života, već također nastojeći osušiti njihove suze, ublažiti njihove muke, poboljšati njihovo ekonomsko stanje mudrim uredbama; trsiti se radi toga da se javni zakoni učine pravednima i da se poprave ili ukinu oni koji to nisu; braniti napokon i potpomagati zaista katoličkim duhom prava Božja u svim stvarima i isto tako sveta prava Crkve.
Sve ove organizacije skupa, čiji su glavni nosioci i radnici katolički svjetovnjaci i čija djelatnost (conception) ovisi od posebnih potreba svakoga naroda i osobitih prilika svake zemlje, čini upravo ono što se obično označava posebnim i zasigurno vrlo otmjenim izrazom: Katolička akcija ili Akcija katolika. Ona je uvijek pritekla u pomoć Crkvi i Crkva ju je uvijek preradosno primila i blagoslovila premda se je u raznim razdobljima na više načina očitovala. - Pio X., enciklika Il fermo proposito od 11. VI. 1905. (B. Pr; II. p. 94.)
"Pobožnost je svemu korisna", kaže sveti Pavao, "jer posjeduje obećanje dobročinstava ovoga života kao i budućega: Pietas autem ad omnia utilis est, promissionem habens vitae, quae nunc est et futurae (I. Tim. IV. 8.) Isto tako i Katolička akcija, iako mijenja, kada je to zgodno, svoje vanjske oblike i sredstva svoje djelatnosti; ostaje uvijek ista u načelima koja njome ravnaju i u vrlo plemenitoj svrsi za kojom teži (Pio X. enciklika "Il fermo proposito" od 11. VI. 1905.; B. Pr., str. 95).
Prije svega moramo biti duboko osvjedočeni da je sredstvo nekorisno ako ne odgovara poslu koji želimo izvršiti. Katolička akcija (kako posve jasno proizlazi iz onoga što je malo prije rečeno) teži za tim da sve obnovi u Kristu i radi toga je ona apostolat na čast i slavu samoga Krista.
Da je dobro izvršimo, trebamo božansku milost. I apostol je ne dobiva ako nije sjedinjen s Kristom. Tek onda kada budemo izgradili Krista u sebi samima, moći ćemo ga lakše dati obiteljima i društvu. Svi koji su pozvani ravnati ili koji se posvećuju promicanju katoličkoga pokreta, moraju biti iskušani katolici, uvjereni o svojoj vjeri, temeljito poučeni u stvarima vjere, iskreno pokorni Crkvi i poglavito ovoj najvišoj Apostolskoj Stolici i namjesniku Isusa Krista na zemlji; moraju biti ljudi istinske pobožnosti, muževnih krjeposti i tako neporočnog života da uzmognu svima služiti kao djelotvoran uzor. (Pio X., enciklika "Il fermo proposito", od 11. VI. 1905.; B. Pr., str. 95.)
Apostoli Katoličke akcije moraju strpljivo podnositi klevete protivnika te nerazumijevanje sa strane dobrih ljudi i najbližih prijatelja
Ako duh nije tako uređen (Vidi stavak: Apostoli Katoličke akcije moraju težiti za svetošću) ne će biti samo teško druge na dobro bodriti, već skoro nemoguće djelovati u čistoj nakani, a manjkat će sile da se uzmognu podnijeti sve poteškoće koje iziskuje svaki apostolat: klevete protivnika, studen i slaba pripomoć samih dobrih ljudi, katkada i zavist prijatelja i suboraca, što se bez dvojbe sve može ispričati ako se uzme u obzir slabost ljudske naravi, ali koje su stvari od silne štete i uzrokom nesloga, sudara i unutarnjih svađa.
Jedino je strpljiva i stalna krjepost u dobru, a istodobno blaga i obzirna u stanju ukloniti ili umanjiti ove poteškoće tako da djelo, kojemu se posvećuju katoličke sile, ne bude kompromitirano. Volja je Božja, govorio je sveti Petar prvim kršćanima, da čineći dobro, začepite usta zlobnicima; sic et voluntas Dei, ut bene facientes obmuteseere faciatis imprudentium hominum ignorantiam (I. Petr. II, 15.) (Pio X., enciklika "Il fermo proposito", od 11. VI. 1905.; B. Pr. str. 95.).
Sveti Pio X., papa
Zalagao se za obnovu Crkve i oživljavanje njezinih unutarnjih izvora. Dopustio svakodnevnu pričest, a našeg Marka Križevčanina proglasio je blaženim.
Sv. papa Pio X. potjecao je iz puka, što će se ponoviti i u liku Ivana XXIII. te Ivana Pavla I. i Ivana Pavla II. Tijekom dugog niza godina na papinskoj su se stolici redovito izmjenjivali svećenici iz visokih društvenih slojeva, aristokrati i plemići.
Giuseppe Melchiore Sarto rođen je 2. lipnja 1835. godine u mjestašcu pokraj Trevisa, u oblasti Veneto, kao drugo od desetero djece. Tadašnji mletački patrijarh, kardinal Jacopo Monico osigurao mu je mjesto u sjemeništu u Padovi. Tijekom školovanja umro mu je otac, a majka je brinula kako prehraniti brojnu obitelj. Neki su mladom sjemeništarcu savjetovali da napusti sjemenište i pomogne majci, ali ni on ni majka nisu prihvatili takve savjete.
Za svećenika je zaređen 1858. godine. Od tada će u pet navrata, od kojih je svaki trajao po 9 godina, proći službe kapelana, župnika, kanonika, biskupa te patrijarha Venecije, odakle je otišao u konklave u lipnju 1903. godine, nakon smrti pape Leona XXIII. Za papu je izabran 4. kolovoza iste godine. Dao se na organiziranje dobrog svećeničkog života i odredio da se sastavi Zbornik crkvenoga prava. Euharistija mu je bila na srcu pa je izdao odredbu o čestom pričešćivanju te o pričešćivanju djece. Zalagao se i za dobru katehizaciju pa je dao izraditi i katekizme.
U Rimu je 1909. godine utemeljio Papinski biblijski institut koji se bavio ozbiljnim proučavanjem Svetoga pisma te izobrazbom budućih profesora. Nije dijalogizirao sa svijetom, što mu neki prigovaraju, ali je sve sile usmjerio na obnovu Crkve iznutra i oživljavanje njezinih unutarnjih izvora. Poput sv. Franje Asiškoga, volio je životinje i podržavao društva za njihovu zaštitu. Zalagao se za zaštitu ljudskih prava, a bio je i zaštitnik esperantista.
Izbijanje Prvog svjetskog rata, bolest i napori iscrpili su ovog svetog papu koji je umro nakon 11 godina pontifikata u 80. godini života, 21. kolovoza 1914. godine. Blaženim je proglašen 1951. godine, a tri godine potom i svetim. Crkva mu je zahvalna što je otvorio Svetohranište za svagdanju pričest, a Hrvati su mu zahvalni što je blaženim proglasio Marka Križevčanina.
Pio X. ući će u povijest kao pastoralni papa, poznat po svojim katehetskim i liturgijskim nastojanjima, ali ujedno i po svojoj velikoj i problematičnoj borbi protiv tzv. modernizma (Dekret sv. Oficija "Lamentabili" i enciklika "Pascendi" god. 1907). Već na početku svojega pontifikata on je uznemiren političkim skretanjem što ga uzima "Azione popolare cattolica" u Italiji (motuproprij 18. XII. 1903.), a kasnije će osuditi pokret "Sillon" u Francuskoj koji je težio za tim da bude socijalno-politički pokret na širokoj idejnoj osnovi ("Notre charge apostolique", 25. VIII. 1910). U sporu oko sindikata u Njemačkoj on će dati smjernice za pastoralno rješenje.
Kad je buknuo I. svjetski rat sveti je Papa zapisao: "Tugujem za svim onima koji umiru na bojnim poljima. Tugujem za njihovim dušama i obiteljima. O, taj rat! Osjećam da će i mene dokrajčiti!" To se i dogodilo jer nije prošlo ni dva mjeseca otkako je započeo rat, a Pio X. je bio već u grobu. Prije toga je napisao: "O, moji siromašni sinovi! Rado bih prikazao svoj život kad bih mogao spriječiti bol tolikih!" Rat mu je, doista, slomio srce.
Papa Pio X. je umro shrvan naporima i bolešću, utučen zbog izbijanja rata, rano ujutro 21. kolovoza 1914., u 80. godini života te nakon 11 godina pontifikata. Deset godina kasnije pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju. Kad je sretno priveden kraju, mogao ga je papa Pio XII. 3. lipnja 1951. proglasiti blaženim, a već 29. ožujka 1954. svetim. Taj je sveti Papa upravio jednom svoj pogled prema raspelu te rekao: "Tu je moja politika." Tko razumije tu politiku, razumjet će i Pija X. Tko je ne razumije, neće ni njega razumjeti.
* * * * * * *
„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći
da budeš ono što on bude htio!“ I. Petrićević
Post je objavljen 21.08.2009. u 15:41 sati.