ili ciklus "before - after"
davni tekst neke davne mene
poveznica koja je ostala su evidentno radovi u vrtu...
pa kaže -
pejst
oko Oscara i orezivanja
moj je susret sa Lordom Henryem bio čisti erotski doživljaj.
u nježnoj dobi od trinaest on mi je otkrio najosjetljiviju točku na vlastitom tijelu.
u godinama koje slijede, ista, s daljnjim umnožavanjem i razgranavanjem putenih iskustava nije izgubila primat.
i možda je tu živicu tu i tamo ipak trebalo artikulirati,
podrezivati je poput grma, usmjeravati i oblikovati,
no što kad je meni uvijek teško prihvatiti jesenski rez do izboja, u času kad su glavice još tu
...pa makar i ocvale,
zato da bi, u kasno proljeće, ruže bujnije rasle i ljepše cvale.
ta je točka...pritiskom koje odkoštićena od vlastite volje kapituliram isti čas,
rastopljena, pretvarena u mlaku, baricu koja je izgubila svu svoju čaroliju, hladnoću,
bjelinu i iznimnost snijega koji se upinjala biti - točka koja reagira na riječi.
začudne, šokantne, nezamislive, drske, zabavne,
tužne...
i kao da su krojene po mojoj izmjeri,
salivenije mi više nego bih to ikada u stvari bila spremna glasno priznati
tražeći "lijepo" u ogledalu.
biramo li mi sami svoje maksime ili su one izabrale nas?
kad sam u dobi od trinaest izabrala riječi Lorda Henrya,
riječi o ženama koje unište svaku romansu hoteći je učiniti vječnom,
o ženama koje inzistirajući na nepotrebnom četvrtom činu
od svake drame naprave komediju,
a od komedije farsu,
kao one koje ću zapisati u svoju bilježnicu i memorirati ih u vlastitom mozgu,
sklonom opsesivnom pamćenju svega što je sam deklarirao kao "važno",
jesam li ja, tada još djevojčica, prepoznala u sebi ženu koja pristiže,
ili sam je baš tu i takvu pozvala da dođe?
kategorija: oživljavanje Lazara
Post je objavljen 21.08.2009. u 13:29 sati.