Katkad mi se čini da u meni čuči jedan mali diktator. Postoje razni okidači zbog kojih se on nepogrešivo aktivira bez obzira na vrijeme, mjesto, socijalne i demografske čimbenike. Premda, moram napomenuti, svjesna sam da se neke pojave u društvu ne mogu iskorijeniti i da one, prema zakonitostima po kojima društvo funkcionira, jednostavno moraju postojati.
Uvijek je bilo i bit će onih koji nisu usvojili društvene norme, uvijek postoje ljudi koji su socijalno neprilagođeni. Razne vrste prekršitelja zakona neizbježan su "sastojak" svakog društva. Pitanje je samo u kolikoj se mjeri takvo što tolerira, odnosno sankcionira.
Kad se susretnem s pojavama koje ukazuju na to da neki nisu sposobni usvojiti čak ni osnovna pravila kulturnog ponašanja (treba li se onda čuditi što stvari ne funkcioniraju na nekim višim razinama?), onaj diktator s početka priče uvijek se uzvrpolji i poželi prozivati, na red pozivati i strogo kažnjavati...
Stalno se pjevčimo raznolikošću prirodnih ljepota, kukuričemo o tome kako je Lijepa Naša turistima privlačna i zanimljiva, a mi tako jedinstveni i neponovljivi. No pitanje je kako se odnosimo prema tim prirodnim ljepotama i svemu ostalom što nas okružuje.
U vrijeme turističke sezone neizbježna je popratna pojava - povećana količina smeća kao posljedica naglog porasta broja ljudi koji borave na jednome mjestu. Ne bi u tome bilo ništa neobično i neshvatljivo da se to smeće odlaže na ona mjesta koja su za to i predviđena.
U skladu s tim, zamišljeno je da se smeće odlaže u kontejnere koji su, da bi sve izgledalo urednije, malo zaklonjeni iza zida:
A zid je, naravno, već poslužio i za lijepljenje plakata.
Ipak, jasno je da uvijek vrijedi promotriti situaciju s raznih strana. Gledano s druge strane, isto mjesto izgleda ovako:
Uočite i onaj izvaljeni hladnjak…
A pokraj svega toga stoji upozorenje, pa čak i telefonski broj službe za prikupljanje glomaznog otpada.
Nadalje, uvijek me zgrozi nevjerojatna količina opušaka koju neki pušači "posiju" po plaži. Teško je opisati sve osjetilne senzacije kojima obiluje jedan takav doživljaj kad najprije moram razmaknuti ostatke cigareta da bih mogla prostrijeti ručnik, a pritom osjećati smrad i gledati tragove koji su ostali nakon gašenja opušaka po kamenju, posvuda. I ostat će mi vječna zagonetka – što ih sprečava da to pokupe i bace u smeće?
Jednako mi je intrigantna i pojava kad za nekim ljudima na plaži ostaje smeće raznih vrsta i veličina. I nije ih briga što će na to isto mjesto doći sutra, što će to isto smeće biti razbacano oko njih ili će pak plutati u moru.
Nakon svega nisam mogla a da se ne zapitam – koji sve čimbenici (osim nedostatka odgoja) djeluju na ljude da se tako ponašaju? Sjetih se stare izreke: Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin. Očito neki stranci koji dođu u Hrvatsku poprime obrazac ponašanja kakav im se nudi u našoj okolini.
Naravno, ne želim uopćavati, ne tvrdim da se svi u Hrvatskoj tako nekulturno ponašaju niti da su svi stranci jednako nekulturni i bezobzirni kao neki koje sam primijetila, ali uvijek postoji ta "kritična masa" u svakoj populaciji.
Nedavno se u medijima spominjalo kako je, zahvaljujući akciji Lučke kapetanije Šibenik, državni proračun obogaćen za 31. 500 kuna. Naime, kažnjavali su ploveće ljubitelje nedopuštenih brzina. Isto su učinile i neke druge lučke kapetanije, napravile reda, kaznile prekrišitelje pravila. Odlično.
A neki ljudi očito najbolje pamte kad ih se – opali po džepu. Pa, zašto to ne primijeniti i na drugim područjima? Mnogo bi posla imali komunalni redari, policija, lučke kapetanije i svi ostali održavatelji reda i zakona. Po svemu sudeći, bila bi to lijepa suma za državni proračun. I ne samo to. Pojačana kontrola, sigurnost, prevencija... Naravno, kad bi se sve obavljalo po pravilima.
Ipak, čini mi se da nešto nedostaje. Pitam se zašto mi to ne možemo ili kako se ono kaže: What's wrong with this picture?
I da, nadasve sam "sigurna" da će ova moja donkihotovska bitka potaknuti svekolike promjene. No, što mogu, onaj moj osobni diktator nije mi dao mira dok nisam napisala.
Post je objavljen 21.08.2009. u 09:08 sati.