Marketing
Usta puna – novca!
Zanimljiv naslov, jel da?
Ne pričam o ribi u čijim ustima je Isusov učenik pronašao kovanicu da plati porez…
A opet - pričam o poreznicima. O carinicima.
O grešnicima.
O onima kojima su usta puna novca, jer im je srce puno novca… pa zato i govor.
A gdje ti je blago tu ti je srce.
O onom što voliš o tom i pričaš.
Cariniku su valjda često u ustima – novac, bogati, slavni, priznati i poznati…
Od njih najviše ima koristi.
A što će sa siromahom?
Zakon je zakon. I on mora dati svoje. Nema tu gledanja kroz prste.
Prođite ulicom i poslušajte o čemu to ljudi glasno razgovaraju…
Koliko puta upravo o tom: o novcu!
Koliko košta… gdje povoljnije… kupiti… kupiti… kupiti…
Plaća… banka… kune…
Svi smo mi pomalo… carinici…
Koji sjede u svojoj carinarnici i prebrojavaju svoje malo ili malo veće imanje…
Da vidim što imam, što nemam, što bih mogao imati, što mi još treba…
I svi smo mi pomalo Matej carinik…
Kad ono shvatimo da pored nas prolazi Isus…
Kad ono shvatimo da se u nas zagledao…
i da mu je žao da život provodimo grozničavo prebrojavajući te materijalne stvari…
Kad je samo jedno važno…
ŽIVOT VJEČNI.
A kad shvatimo da život prolazi u ropstvu prebrojavanja
Nećemo li kao onaj carinik iz Isusove prispodobe – uzviknuti:
SMILUJ SE BOŽE MENI GREŠNIKU!
Oslobodi me mojih navezanosti na materijalno,
Mojih nepotrebnih briga,
… jer ja vjerujem:
Ti si naš Otac
Koji se brine i za vrapce,
A kamoli neće za nas…
Svoje sinove i kćeri…
I daj da ono mjesto koje u mom srcu još zauzima –
novac –
zauzmeš – TI
najveće i jedino istinsko blago!
Post je objavljen 20.08.2009. u 12:08 sati.