Marketing
dečkima je grozno
Čitam u novinama da su maloljetni ubojice Luke Ritza bili u zatvoru s odraslim osobama, nakon tri mjeseca pušteni su iz pritvora do suđenja, "…vratili su se u susjedstvo, gdje nisu mogli izbjeći poglede ispod oka, ali i provokacije poput poruka na vratima 'ubojica', 'Luka Ritz' i slično. Jedina obaveza, ako se to može tako nazvati, tada im je bila da se redovito javljaju socijalnim radnicima".
Novinar piše dalje: "Jedan od tih maloljetnika svoj prestanak posjećivanja socijalne radnice svakih tjedan dana objasnio je ovako: 'Bio sam kod nje nekoliko puta, ali sam prestao. Glupo mi je ići kad me svaki put samo pita jesam li izvadio osobnu'.” Mladići su izbačeni iz škola, bivši prijatelji su ih napustili, čekanje suđenja ih "ubija". Otac jednoga se žali: "Vozikali su ga po pretragama s lisičinama na rukama da ga svi vide, kao da je najveći kriminalac, a skinuli su mu ih tek u ordinaciji." Povrh svega, otac jednog optuženika za ubojstvo ogorčen je institucijama…
Sve u svemu, ubojicama Luke Ritza je grozno.
Ipak, već u navedenome ima nekoliko stvari koje ne razumijem "što je pisac želio reći?"
Kakvi su to tankoćutni ubojice koji ne mogu podnijeti "poglede ispod oka"? Što su očekivali da će ih dočekati po povratku iz zatvora? Ovacije i transparenti dobrodošlice, pučka veselica i vatromet u slavu privremenog oslobađanja, kao da su hrvatski generali?
Jesam li dobro razumio da im je do početka suđenja jedina obaveza jednom sedmično javljati se socijalnim radnicima, ali je jedan prestao - jer mu je to glupo?! Kako li mu je tek bilo glupo sjediti tri mjeseca u zatvoru! Zašto ga socijalna radnica svaki puta pita je li izvadio osobnu? Vjerojatno zato jer ima zakonsku obavezu da izvadi osobnu - pa zašto je onda ne izvadi? Vjerojatno mu je i to glupo. Kakav razgovor socijalna radnica može voditi i koliko odgojno utjecati ako mladić ne izvršava ni prvi zadatak koji mu svaki put postavlja?
Mladiće čekanje na suđenje "ubija". Zar onako kako su oni ubili Luku Ritza? Ili onako kako su čekali pritajivši se prije nego što su otkriveni?
Otac onoga koji ne razumije zašto su mu sina vozili po pretragama u lisičinama zgraža se "kao da je najgori kriminalac". Postoji li gori kriminalac od ubojice? I što je tu sporno? Nije li vođenje u lisicama zakonska procedura kad se nekom nuždom ubojica, ili osumnjičeni za ubojstvo, izvodi iz zatvora?
Što reći na ogorčenje oca koji je ogorčen institucijama? Kao da je u ovoj zemlji sve savršeno, kao da mi koji nismo optuženi za ubojstva svakodnevno ne trpimo institucije koje rade traljavo, a pritom parazitiraju na nama? Rado bih da je hrvatski kazneno-popravni sistem savršen, ali nekako bih radije da prije toga i ostale institucije prorade što bolje.
Sve u svemu, izgleda da ni mladići, ni njihovi roditelji, a bogme ni novinar, naprosto ne razumiju jednu banalnu životnu zakonitost - sve ima svoju cijenu. Cijena za ubojstvo nije samo kazna po pravnoj presudi, nego i reakcija okoline i mnoge druge posljedice. Dapače, čak i ukoliko počinitelj ostane neotkriven ili iskoristi pravne ili nelegalne pogodnosti da se jeftino izvuče, na neki način će to svejednako platiti.
Razumijem i odobravam brigu oca koji smatra da u odgoju sina nije pogriješio, premda mi je to vrlo dvojbeno obzirom na učinak tog odgoja, ali mogu razumjeti da zbog posla nije mogao posvetiti sinu onoliko vremena koliko je trebalo. Poštujem njegovu odluku da će "uvijek stajati iza njega", ali i to je dio cijene, da posljedice ne zahvaćaju samo neposredne počinitelje, nego i suučesnike i njihove najbliže. Strahota nedjela je i u tome da njegove posljedice zahvaćaju čak i one potpuno nevine.
Uostalom, u čemu se položaj mladih osumnjičenika za ubojstvo (ubojice i suučesnika) razlikuje od položaja bilo kojeg mladog čovjeka? Svatko se tijekom odrastanja, pa i kroz dobar dio kasnijih godina, otima okolnostima i pritiscima i savlađuje teškoće da ne propadne u životu. Lako je povjerovati da je osumnjičenima za ubojstvo situacija znatno otežana, ali i to je dio cijene.
Post je objavljen 20.08.2009. u 03:14 sati.