Ubija me.Lagano,ali sigurno.Čitajući konfuzne rečenice,postajem paranoična.Kažu,kada čovjek uzima sve misleći da je njegovo,boji se osame.Ja ne.Nikako.
Zapravo razmišljam čega se bojim,odgovor ne postoji.da li to znači da sam super heroj?Ne,ne znači.
Misli okupirane.Kada ću se očistiti od njih?
Željno otvaram vrata kuće ne bi li se čula s njim.Ne vidi me,ne čuje.Tako želi,tako odrađuje.Hrabar je.
Ali..boli me.Ignoriranje.Najveća kazna koja se najdublje usađuje.Ignoriranje.Zna i On.Mudar je.
Koliko stvari bih rekla.Koliko napisala.Ruka strahuje od reakcije.Bolje onda ne.Ionako ignorancijom sve kaže.Sve!
Post je objavljen 20.08.2009. u 01:16 sati.