Marketing
Zajedno
Insomnia opet. I puna kuća ljudi. Cimkin novi dečko (ne zna razgovijetno izgovoriti r, djeluje pomalo bedasto, pobrao mi je simpatije, ipak), i opet neki učitelji yoge na prespavavanju. Uglavnom, ležim i čekam da ekipa završi redaljku na wc-u, pokušavam uloviti sna, mjehur mi ne da...ne da glava najviše od svega. Poželim tu i tamo ustati i iznebuha prošetati u gaćama među njima, učiniti nešto urnebesno i neočekivano, nasmijati makar samu sebe...i nije neki plan, dečkima bi bilo milo, cure bi se možda zabrinule. Nije bitno.
Sigurnije je upaliti komp i čačkati po njemu. U sigurnosti sobe, dok oni po hodniku vuku šlape i obzirno šapuću iako smo svi budni.
Boli me glava, malo.
Nemam više ni hrabrosti za svakidašnje jadikovke. Najradije bih izmišljala kako je sve super i sve pet i kako mi je život frenetično zabavan i ružičasto drečav...ali, nije.
Pa bauljam u mraku i tražim one neke konce od života za koje mi se u nekom trenutku činilo da ih tako čvrsto držim i tako vješto s njima baratam...a čini mi se sad kao da su već neko vrijeme olabavljeni i kao da samo bespomoćno lamataju na nekom usputnom vjetru. I kao da me nije briga.
Ima tome već neko vrijeme. Možda i cijeli život.
A slike, samo vuku dolje, ponekad mi se čini da prikazuju neki tuđi život i da nemam veze s njima.
Moramo se slikati zajedno, nemamo ni jednu zajedničku. Nisam to očekivala od njega, činio mi se kao neki tip koji ne voli uspomene i ne podnosi pogled na svoje sretno lice u društvu njenog sretnog lica u nekoj tamo zajedničkoj sretnoj prošlosti. Nemam ni jednu zajedničku ni sa jednim od svojih bivših. Ne volim te zajedničke...možda ih se sramim, ustvari. Sebe pored njih. Njih pored mene. Gubljenja vremena. Nečega.
Spremila sam torbe, stoje nabrekle nasred sobe. Idemo sutra u nova osvajanja, obahatili smo se. I mislim da ćemo to ovaj puta učiniti. Sliku. Zajedničku. Napraviti korak naprijed među slijama pustopoljina za koje samo mi znamo da smo bili tu negdje u isto vrijeme. Iako mi je svaka pustopoljina sasvim dovoljna da znam kako stojimo jedno pored drugog. Izvan okvira. Zajedno.
Post je objavljen 20.08.2009. u 01:56 sati.