Marketing
novi pocetak...
jako, jako dugo vec pokusavam zapoceti ponovo pisati blog ali me uvijek nesto koci... pa onda mijenjam dizajn, razmisljam i premisljam, ali redovito uvijek zatvorim blog editor i ne napisem nista...
no vrijeme je za nove pocetke, a vjerujem da se ovoj ovisnosti ipak malo teze oduprijeti...
sto je novo u mom zivotu, pa imam 21 godinu, duboko sam zakoracila prema 22, dijete vise nisam odavno i neke su stvari izblijedile i isprale se i iz mojih misli, srca i duse...
pritom mislim na hranu i kile, kile i hranu, sto jesti kada i kako, stekla sam odredjenu kontrolu i najvisa granica mi je 55kg, sto na moju visinu i nije toliko puno...mislim da tek sada shvacam bit recenice proanna je stil zivota...
makar ga shvacam onako kako ga zelim shvatiti, ne gledam vise na to s negativnim predznakom, ne mislim da kaznjavam samu sebe i da se zakidam za nesto, jedem tri obroka redovito, hranim se zdravo i vjezbam puno, to mi je sastavni dio zivota, ne mogu vise ni zamisliti dan bez 7-8km pretrcanih i malo vjezbanja, sad kad zahladi cu se vratiti na aerobik i pilates, proslo je dugo od kad sam zadnji put imala problema s povracanjem, ili da mi se hrana gadila...
smatram se u jednu ruku izljecenom, makar izljecenom od autodestrukcije...
trenutno imam zdrastvenih problema, ali se trudim ostati pozitivna u svemu tome, normalno da cu repove vuci, zivjela sam jako neuredno i destruktivno nekih desetak godina, a to nije malo i moralo je ostavit traga..no krv mi je ko u profesionalnog sportasa, pijem puno vitamina svakodnevno i osjecam da je sunce i meni napokon izaslo...
ne zelim biti negativna ni depresivna, ja vjerujem da ako je takvo stanje duha se odrazava i na zdravlje i na uspjehe i na svaku poru zivota pojedinca...
pa tako ne zelim ni pisati postove samo kad sam u komi ili kad mi treba necija pomoc, zelim pisati i kad sam sretna, ispunjena, zaljubljena, sjetna, ... ne zelim da zapocinju s koliko sam pojela i koliko mi treba do cilja...
ne vjerujem da je grijeh biti mrsav, niti da je to i pri tom ostati zdrav nemoguca mislija i da se samo mali broj sretnika radja s tim darom, vjerujem da je to stil zivota i vjerujem da to treba samo odluciti..
mozda mi se teme malo promjene i mozda budu lakse...
ali bit cu tu...
ljubi vas vasa nista posebna
Post je objavljen 19.08.2009. u 15:08 sati.