Na popodnevnoj kavi prijateljica, puno i ohoho godina mlađa i ja, pokušavamo naći rješenje za ovo i ono. Žlabramo neobavezno i onda ona iznebuha kaže: Daj mi savjet. Moj muž bi svakodnevni seks, a meni se neće.
Zna se da se meni može sve reći i da sve saslušam, razumijem, nekad se složim, a nekad i ne, ali ne osuđujem. ( Ovo je prava blogovska rečenica; kako sam pametan, dobar, ispravan, plemenit i tome slično dalje) Teme seksa, ali… hm… kvraguc godine i odgoj. Više se nas ludih i frustriranih šeće po svijetu, nego ih ima u psihijatrijskim ustanovama. (Duboki naklon tabletama i farmaceutskoj industriji. Ti znaju gdje leži novac).
U moje doba seks je u odgoju bio vrlo zabranjena tema.
Sjećam se jednog postarijeg, dobrodržećeg para, pomodno obučene gospođe i gospodina koji su šetali ulicama malog grada u kojem sam neko vrijeme živjela.
Moja pok. Teta M. mi je s gnušanjem, ali i smišljeno, kao određeno upozorenje rekla: On je od… iz dobre obitelji, ali jedne se godine iz svijeta vratio sa ženom koju je izvadio iz javne kuće. Uvijek šeću sami. Nisu među nama prihvaćeni.
Pazite ja se smijuljim. Smijem se u sebi na sav glas (na radnom sam mjestu pa moram biti tiho).
Zamislite danas niz raznih celebrity djevojaka (žena) sa svim onim jednako takvim celebrity muškarcima. Što njihove mame misle? Ili su presretne što svoju djecu svakodnevno gledaju u tiskovinama i na tivuju.
Danas kad razmišljam o mojoj ljubljenoj teti M., koju beskrajno volim i uvijek citiram njene bisere, znam da je i kod nje i njenog odgoja bilo razloga za 'takovo' strogo razmišljanje i ponašanje.
Na čajanke se u njeno doba odlazilo u pratnji starije rodbine ili roditelja, a onaj tko je po nju dolazio za ples na maloj pjadeli je imao kiticu cvijeća. Teta M. se nije udavala. ( u početku je bila u pitanju ljubav prema zaručniku kojeg su najprije zahvatili, tako se govorilo, balkanski ratovi, pa prvi svjetski rat i onda ga je na povratku kući pokosila- tako se isto govorilo, španjolica, a kasnije … valjda je bilo kasno ili se to od nje u obitelji očekivalo). Nije se više htjela udati, iako su je prosili. Ponosila se činjenicom da je gospođica. Uvrijedila bi se kad bi joj rekli gospođa i ispravljala bi onog tko bi je tako nazvao.
Joh meni i mojim odlutalim mislima. Rukavcima kojima sam sad pobjegla od na brzinu ispaljenog odgovora mojoj maloj prijateljici na njen upit što da radi jer joj se neda seksati svaki dan. A evo i odgovora: Glumi.
Mea culpa, mea culpa!
Cijela ta priča traži razmišljanje… blago rečeno. Blaženi muško - ženski odnosi.
Radim na takvom mjestu gdje mi se ljudi povjeravaju. Ne bi vjerovali što sam sve čula. Ali, čemu pravdanje? Rekla sam: Glumi, jer što drugo preostaje.
Davnih godina dok sam još bila gimnazijalka profesor hrvatskog jezika postavio nam je pitanje, a mislim da smo obrađivali nekakav ženski lik, što bismo napravili kad bi ostali u drugom stanju s muškarcem koji nije naš muž, momak ili netko za koga se upravo spremamo udati. Uglavnom svi smo rekli: Priznali bi - na što se on nasmijao.
Nismo ga razumjeli. Da sam danas profesor u nekoj školi i da postavim isto pitanje bih li se i ja nasmijala.
Je li se nešto promijenilo u našoj 'iskrenosti' u tim muško - ženskim odnosima.
Nije naravno niti slučajno isto odglumiti orgazam ili odglumiti da dijete nije muževo, ali jedno i drugo vodi me k pitanju: Koliko smo iskreni u našim odnosima?
Moja mala prijateljica mi kaže da je to izjeda.-' Ja se volim seksati, kaže, ali ne toliko kao on. Na kraju njega ništa ne smeta. Zaključa vrata i baš ga briga što dijete plače, što se njegova mama šulja negdje po kući i vrlo dobro zna što se sad u sobi odvija.
Meni sve to prolazi kroz glavu i mrzim ga u tim trenucima. Glumim naravno, jer ako ne glumim on osjeća potrebu da me svim sredstvima dovede do orgazma, a ja bih ga najrađe lupila nečim po glavi da nekako sve to prestane. I onda, jasno, odglumim.'
S druge strane druga prijateljica koja je mojih godina i njen muž obave to jednom u par mjeseci. Ona pati jer je gladna seksa, a njemu se neda ili više ne može. Ne pričaju o tome. U našoj je dobi to još uvijek tabu tema ali, sudeći po onome što mi je ispričala moja mlađahna prijateljica ne vidim da se nešto promijenilo.
Iskrenost što je to? Odlazak psihijatru.
Ili svećeniku, ali čini mi se da bi razgovor sa svećenikom na tu temu bio pomalo bizaran i bolestan.
Ali što je meni danas?
Odlučila sam otploviti u metafiziku, među anđele, ali uvijek me nešto vrati ma majčicu zemlju, a na majčici zemlji se rađaju dječica bez kojih ne bi bilo čovječanstva, a to nužno povlači za sobom i seks, iako može i drugačije, može i bez kavijara ( makar je hrvatska vlada stavila trenutno veto na to drugačije- ne slažem se sa hrvatskom vladom, to je jasno), ali seks je ipak seks ili vi imate neko svoje mišljenje.
ovako:
ili ovako:
Post je objavljen 19.08.2009. u 10:33 sati.