Marketing
...Osmijeh....
...Što je meni potrebno?
Tvoj osmijeh mi je dovoljan....
Trenutno ga vidim na tvome licu, ali kod mene vlada tuga...
...Prvi put se dogodilo prije 3 godine..
Moj najbolji prijatelj, počinio je samoubojstvo...Elis, objesio se na tavanu kuće...
....Dominik mi je prišao...Zagrlio me, i rekao kako njega više nema...
Nisam mogla suze pustiti...Nisam mogla suzu zbog prijatelja pustiti....
On je plakao, na mom licu je ostao samo onaj osmijeh kojeg sam zadnji put nosila kada smo se igrali u parku...
onako veliki, a u duši tako mali...Još uvijek se krivim što nisam ni suzu pustila... makar sada plačem kada ovo pišem... tada mi je samo osmijeh njegov bio u glavi, na umu...
Dominik me poljubio u obraz.....
Samo sam sjela na stepenicu i promatrala...
...Sve je u tom trenutnku postalo sivo, više se nije cuo cvrkut ptica, tamni oblaci su prekrili užareno sunce...
slijedeći trenutak nikad neću zaboraviti.... Dominik mi je šapnuo...: Mala moja, nemoj biti tužna, o je bila njegova odluka, a moja je odluka da te usrećim....
I tada se to dogodilo....
Za 4mj...
Spavala sam...Bilo je oko 6h ujutro...
Dominik mi je došao u sobu... počela sam se derati na njega jer mi je uletio u sobu a ja još u gaćicama i grudnjaku....
U trenu je bio na mom krevetu i zagrlio me, baš onako kao onog puta ....
Osjetila sam nešto...
Upitala sam ga: ,,Zar i ti odlaziš?,,
On se samo odmaknuo i pitao me, kako sam znala...
Rekla sam mu neka ode... zapravo da ću ja otići...
Izletila sam iz kuće... suze su same od sebe padale po mojim obrazima
...Primijetila sam da je i on pošao zamnom...
Okrenula sam se...
Počela sam vikati, pokušala sam biti ljuta na njega....
,,Zašto odlaziš?Zar nisi rekao da ćeš biti uz mene? Zar nisi rekao da ćeš me usrećit?,,
...Morao je otići u Rijeku, rastava roditelja....
Izgubila sam drugog najboljeg prijatelja...
...Nakon godinu i pol dana...
Nikad više nisam čula za njega....
Ako ga tko zna, ako je itko čuo za njega....
=(
Nakon godinu i pol dana...
Dogodilo se nešto što me slomilo....
Prvi put se vežem za nekoga nakon Domijevog odlaska...
Tomi....
Prvi put se zaljubim baš onako...
Dečko nije nešto zgodan, ali je poseban...
U dušu je dobar...
Ima ono nešto...
Provodili smo dane zajedno....
Na Boriku...svugdje...
Utješio me je jednom rečenicom.... jednom riječju....
Njegov osmijeh....
još uvijek me prati....
Zaljubila sam se i još se odljubila nisam....
Prekinuli smo....
Nije me to slomilo...
Slomilo me to što se seli....
Da, i on se seli...
Prijatelj m je....
nešto osjećam prema njemu, prijateljstvo....
Zar i on???
Ode u Zagreb, ode...
Nikad više neće doći u Bjelovar...
Evo, opet sam se rasplakala...
Opet sam izgubila prijatelja....
Opet...
Ona pjesma koja je njemu posvećena....
Nemam rijeći više
Prije par dana...
Saznala sam, da i Matija odlazi....
Matija....
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
On odlazi, za godinu dana...
Odlazi u Vodice....
Iznova i iznova... sve se ponavlja i ponavlja...
Gubim prijatelje...
Ali ništa me nije dotuklo kao Tomijev odlazak...
tOMI...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
....Nemam više ni suza ni snage za plakat...
Naslov je osmijeh....
Osmijeh želim tim osobama, makar ja za njima patila....
Želim njima dobro, njima sreću....
...=)
Post je objavljen 19.08.2009. u 09:09 sati.