Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/greenandblue

Marketing

Sa tvoga izvora moja se dusa napila, zedna tvojih godina, i sada mamurna pita gdje je utjeha, gdje je mladost nestala? | Drowning in my own tears. :/

Iskreno?
U ovome momentu divim se sama sebi.
Pisem novi post.
Borim se sa suzama samo da bih mogla ovdje napisat
jedan sugavi post koji nikome ne znaci nista.
Osim meni.
Pucam.
Zadnjih 4 i pol sata ne radim nista drugo nego placem.

No one can hurt you now
In this haven safe and sound
No one can save you now
From this grace you are drowning in
Just hold your breath on your way down
This fortress of tears
I've built from my fears for you
This fortress won't fall
I've built it strong for you
No one can free you now
From the chains around your heart
Don't be afraid now
Just dive in this emptiness
And hold your breath on your way down.


Bila sam kod dede u bolnici.
Nije dobro ni najmanje.
Izgubio je jebene 24 kile u jebena 3 dana.
Blijed je ko jebena krpa.
I jebeno jedva prica i hoda.
I ja cu jebeno popizdit.
I jebeno mi je dosta.
I jebeno pucam.
I jebeno placem.
I sve mi je tako jebeno ogavno.
I jebem jebenoj smrti jebenu mater u jebenih 3 picke materine!
Dosta mi je.
Nesmijem si dopustit da deda umre.
Ako on umre...
Ja se slamam.
Necu moci dalje.
Neznam.
Imam osjecaj kao da ce moje vrijeme najednom stati ako on umre.
Kao da ce s njim nestati sve za sto zivim.
Sve sto volim.
Deda nemoj molim te.

Evo osobna poruka Smrti.
S obzirom da u boga ne vjerujem.

Btw. Za sve koji briju da sam sotonjara - nisam.
Ne obracam se sotoni, nego smrti.
Jer ja sam ateista.
Sto znaci da ne vjeurjem ni u boga ni u sotonu
.

Ako se slucajno dogodi da umre,
molim te pobrini se da i nakon svoje smrti ostane sretan.
Molim te zbrini ga.
Jer jednoga dana, i ja cu doci k tebi.
I zelim vidjet kako se jos uvijek smije istim smijehom.
Zelim opet slusati njegove price s ribicija, ma koliko god dosadne bile.
Zelim ga opet zajebavat zbog njegove velicine da koliko djece nosi.
Zelim...
Zelim da sve bude kao sto je bilo i ovdje.
Sve do sada.
Jedino sto te molim...


Neki ce biti uvjereni da sam luda.
Pisem osobnu poruku smrti.
Kako neobicno i nesvakodnevno.
Ali zacudili biste se.
Jednoga dana nazalost i vi ce te doc do granice izmedu ludila i zdravog razuma.
Jednoga dana nazalost i vi cete pisati ovakve stvari.
Jednoga dana.

A sada vas sve pozdravljam idem probat zaspat.
Laku noc.


Post je objavljen 18.08.2009. u 23:22 sati.