Uspomene. Ovo je jedna uspomena.
Strah.
Strah od napuštanja, strah od promjena, strah od biti izigran sa strane koja ti je uvijek čuvala leđa i s kojom si uvijek dijelio svoje sekunde vječnosti.
Strah od toga da ti iznevjeriš ono što ti najviše znači u životu. Strah od gubljenja. Gubljenja onoga što ti drži smješak na licu tijekom tmurnog dana, nakon što te bezlična masa pokuša uništiti bez razloga.
Izgubiti se. Gdje si? Zašto? Ja sam. Drži me.. Padam. Gdje sam? Gdje si? Gdje smo? Što smo? Ne gubim nadu. nikada. izgubljen sam, nisam, jesam, ne znam. drži me. gdje je tvoja ruka, tvoje naručje koje mi je uvijek nosilo sreću i toplinu? Tu je. blizu. daleko. strah me.
Što ostaje? Uspomene, dobre i loše. Ovisi kako se postaviš prema njima. No, one su uvijek uglavnom bolne...
Što će biti? ne znam. po prvi puta u životu ne znam hoćemo li moći izdržati i strah me. neću moći spavati. želim znati, kako ću sutra gledati prošle dane? Sa suzom ili kao i danas? ne shvaćajući što možda imam?
Strah me... ne mogu više...
Post je objavljen 18.08.2009. u 21:22 sati.