Marketing
O dijelima
Izreći ću najljepše molitve
Riječi moje k Tebi pozlaćene će biti
Uzljubiti ću te usnama,
I srce ti svoje vječno predati
Obećati ću vjernost do vijeka
i dovijeka moje usne te neće prestati hvaliti:
„Gospodine, Gospodine!“ (usp. Mt 7,21)
I o toga neću imati ništa,
Jer riječima ljubav ne mogu pokazati
Niti mogu ljubav postići molitvom,
Niti vjekoviti hvalospjevima uzljubiti Tebe
Niti se svojom pasivnom vjernosti
Svidjeti Tebi, Vječnoj Ljubavi
Jer vjera je ljubavi djelotvorna, (usp. Gal 5,6)
A bez djela vjera je jalova (usp. Jak 2,20)
Vječna Ljubav plaća po djelima (usp. Job 34,11)
Ja, Djelima svojim opravdati ću se, (usp. Jak 2, 24)
Jer vjera bez djela, mrtva je vjera (usp. Jak, 2,25)
I Ti, uzvraćaš meni po djelima mojim (usp. Rim 2,6)
Tebi, djelima dobrim povjeriti ću ti dušu svoju
Vjernom Stvoritelju svome (usp. 1 Pt 4,19)
i plodove Ljubavi mi po djelima ćeš mi dati (usp. Tit 3,14)
Plaća će mi biti da pijem s Izvora Vječnog
I Živa će mi Voda zauvijek žeđ ugasiti (usp. Iv 4,37-39)
U onaj Dan!
Jer ti si Onaj koji istražuje bubrege i srca
i dat ćeš nam svakomu po djelima našim (usp. Otk, 2, 23)
Ti si se, Gospodine opravdao Djelima Svojim (Usp. Mt 11,19)
Potaknut dijelima svetaca Alfonsa Marie Liguorija i Franje Saleškog, razmišljao sam kakvo je moje uzvraćanje ljubavi Vječnoj Ljubavi? Kako se pred Bogom opravdati i kako mu zahvaliti za milosrđe iskazano preko dana, na daru Njegovog Duha, Duha Svetoga koji me potiče na kreposna dijela ljubavi da bih se spasio? A to je jedino što zapravo Bog i želi za nas, da budemo spašeni. Zbog moje osobne slabosti, a to je oholost u vjeri, najopasnija stvar za kršćanina, zaslijepio sam bio u nekim stvarima. Kako ja ljubim Isusa Krista?
Sveti Alfonso navodi u svome djelu Kako ćemo ljubiti Isusa Krista da se svega moramo odreći u korist Onoga koji je za nas umro na križu, to će nas odvesti ka savršenstvu u ljubavi. Malo je teško odreći se svake druge ljubavi za Vječnu Ljubav, a Bog naš je ljubomoran i sebičan želi nas u cijelosti posjedovati već ovdje na Zemlji (da nas obdari višim darovima) i zato nas kuša i potiče na to. Kao onaj mladić iz Evanđelja po Mateju, većina nas ostaje tužna jer se ne odričemo svega, imamo i ovdje razna druga bogatstva.
I ostajemo samo oni koji se drže Božji zapovijedi, čuvamo se od grijeha jer Zakon je zbog grijeha.
Gdje je ona druga komponenta? Da bi uistinu bili dobri ljudi, dobri kršćani, kaže Isus bitnija su nesebična djela, neće svatko moći k Njemu tko mu govori:“Gospodine, Gospodine“, ne, i to osjećam na svojoj koži. Bez nesebičnih djela koja su potaknuta nesebičnom ljubavi prema bližnjemu i prije svega radi ljubavi koju nam Bog pruža svakodnevno, uslišavajući naše mukotrpne i pilajuće molitve (nekad mi padne na pameta kako Mu se da više slušati, nas jadnike, sa našim uvijek ispruženim rukama i povicima: daj mi zdravlje, neka ozdravi, daj mi blagostanje, daj ovo daj ono) i blagoslivajući nas, ne, nećemo se spasiti. Pa, Gospodine tko će se spasiti? Ljudima je nemoguće, Bogu je sve moguće!
Jednom mi je jedna draga prijateljica i blogerica rekla:“Kakav sam ja kršćanin, kada prosjak na uglu, opet ostaje prosjak“, što je istina. Kakav sam ja kršćanin, kada u svojim molitvama i svojim djelima gledam svoju korist i svoje zadovoljstvo, hrljajući na brojne seminare, duhovne obnove, samo da ozdravim i Boga se opet sjetim na idućem seminaru. Netko će mi reći, pa dobro, možda ih Bog želi na tim seminarima, nemoj tako suditi. Ne sudim, samo sam žalostan, jer svi smo mi onaj Izraelski narod što mu se Bog – Jahve – Onaj koji jest svakodnevno objavljuje, uvijek bunimo protiv Njega i Njega odbacujemo u svakom malom Križu kojeg nam šalje, umjesto da smiono mu zahvalimo i na bolesti i na smrti i na žalosti jer možemo trpjeti kao i On sam i pridonijeti spasenju drugi i uzljubiti ga tako nesebično, da zaboravimo malo sebe.
I drugi mi bloger, isto dragi prijatelj, predbacuje kako u našoj Crkvi vlada jedno mišljenje vladajuće hijerahije na čelu s Papom i biskupima, gdje je arogancija, korupcija i mito toliko prisutni i kako mi ne ukazujemo na to i kako to svi slijepo prihvaćamo, stanje i sve što nam oni govore.
Sve mi to vidimo (mada i nije baš tako očajno stanje), dragi moj, nesavršenosti i nastojimo neke stvari mijenjati, ali većina ih je upravu, biskupa i svećenika, Papa pogotovo jer sami oni ukazuju na svojim propovijedima i enciklikama na nepravilnosti Crkve (kao zajednice – pastira i ovaca) i njene grijehe i potiču nas na mijenjanja. Oni su, mislim, ipak Božji izabranici na tim mjestima, ne svi, ali većina jest i oni su se odrekli svoga života da bi služili Kristu i Crkvi, njihove svilene rukavice su njima plaća kako im je samo Isus obećao:
(Mk 10,27-31; Lk 18,27-30)
27Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?" 28Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. 29I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."
30"A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi."
I da mnogi od njih koji nisu vršili svoj poziv će biti posljednji, i preteći će ih bludnice, carinici i prosjaci.
Tu se opet od sviju traži jedno da djeluju iz nesebične ljubavi.
Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! (Mt 5,48)
I donijet ću vam jedan dio iz djela sv.Aflonsa Liguorija:
Tko ljubi Isusa Krista, i te kako razumije riječi Svetoga pisma: „Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovijednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!“ (Prop 1,2). On zna da je svaka zemaljska veličina samo dim, blato i prijevara; zna da se jedino dobro i sreća duše sastoji u tome da ljubi Boga i vrši Njegovu volju; zna da čovjek vrijedi onoliko koliko vrijedi pred Bogom, zna da je uzaludno steći cijeli svijet ako potom izgubi dušu; zna da ni sva zemaljska dobra ne mogu zadovoljiti ljudsko srce, nego da to može samo Bog. Ukratko, on zna da treba ostaviti sve da steknemo Sve.
Postoje kršćani koji nisu tako pokvareni kao oni o kojima smo govorili, a koji ne bi htjeli ni u što drugo vjerovati, samo da mogu slobodno živjeti u porocima i bez grižnje savjesti. Ti kršćani, o kojima sada govorim, vjeruju, ali njihova vjera je slaba i mlitava. Vjeruju svete tajne, vjeruju istine objavljene u Evanđelju, vjeruju u Presveto Trojstvo, u otkupljenje u sakramente itd..., ali ne vjeruje sve. Isus Krist je rekao:“Blago vama siromasi...;blago vama koji sada gladujete...;blago vama koji sada plačete...;blago vama kada vas zamrze ljudi i kada vas izopće i pogrde i izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina čovječjega!“ (Lk 6,20-22). Tako govori Isus Krist u Evanđelju. Kako onda može reći da vjeruje Evanđelju onaj tko kaže: Blaženi koji imaju novaca, blaženi koji ne trpe, blaženi koji se zabavljaju, jao onome tko je progonjen i zlostavljan?
Takve osobe ili ne vjeruju Evanđelju ili mu vjeruju samo djelomično. Tko vjeruje potpuno i cjelovito, smatra svojom srećom i milošću od Boga ako je na ovom svijetu siromašan, bolestan, ponižen, prezren i zlostavljan. Tako vjeruje i tako tvrdi onaj tko u svemu vjeruje Evanđelju i doista ljubi Isusa Krista!“ (Kako ćemo ljubiti Isusa Krista, str.155-156)
Bog te blagoslovio, Alfonso, ovo je kritika od vrha Crkve do najmanjih! :)
Neka vas Gospodin čuva i blagoslovi, sve i vjernike i nevjernike! :)
Amen.
Vaš Defton
PS.
Još da svi sav tekst pročitaju,ajme, ne bi bilo uzaludno moje pisanje... ;)
Post je objavljen 18.08.2009. u 21:02 sati.