Nevidljivi tragovi davno minule kiše
Kao u izgubljenom snu
Potraćeni što ih sjećanje briše
Lagano nestaju na dnu.
I dok vjetar šapuće note
Simfonije ostaju u zraku
A posljednje zrake sunca ih prate
Vječno zarobljene u mraku.
I sve što na kraju ostane
Izgubi se u tami.
I kada posljednji trenutak stane
Ostali smo sami.
Post je objavljen 18.08.2009. u 15:02 sati.