Eto, brzo sam prekršio svoje novo samozadano pravilo da se odričem podužih posteva, a sve zahvaljujući blogerici @leptir života, jer je ovaj post zamišljen kao odgovor na njene komentare...
Ajmo redom... Nisam tvrdio da dobro i loše, pravo i krivo, pravda i nepravda uopće ne postoje, već da postoje samo u ljudskom umu, a ne i u prirodnom poretku stvari... Te pojmove je stvorio čovjek zahvaljujući svom razumu, jer do pojave Homo sapiensa sapiensa (modernog čovjeka) ti pojmovi nisu postojali... A život je na ovoj planeti star par milijardi godina (i odlično je funkcionirao bez tih pojmova), dok je moderni čovjek vrlo mlado biće staro svega stotinjak tisuća godina, ali pojmove dobra i zla proizveo je tek prije desetak tisuća godina kada je počeo stvarati mitove o svojoj superiornosti nad prirodom, kada se proglasio gospodarem i sucem svega svijeta i tako stvorio kulturu nasilja u kojoj i danas živimo... Zahvaljujući tim mitovima, od Epa o Gilgamešu preko Knjige Postanka iz Biblije čovjek je stvorio novu povijest, izbrisavši pritom iz svog sjećanja vrijeme koje je prethodilo novonastaloj kulturi, kao da to vrijeme nikada nije postojalo... A ta priča iz Biblije o stvaranju svijeta jest mit kojim čovjek opravdava svoje ponašanje... Pročitaj još jednom ovu rečenicu i razmisli o njoj: «Plodite se i množite i napučite zemlju, TE JE SEBI PODLOŽITE.»... Zar ovime čovjek sebi nije dao odrješite ruke da čini što želi kako bi podložio zemlju i sve na njoj, proglasivši se tako gospodarem koji ima pravo odlučivati o slobodi svih bića na ovoj planeti, uključujući i slobodu drugih ljudi, stvorivši tako kulturu nasilja u kojoj živimo?... Naravno, tu rečenicu, kao i cijelu priču o postanku čovjek stavlja u usta Božja, kako bi priča dobila neosporivi autoritet, jer tko je čovjek da sumnja u volju Božju... Jadan je čovjek gospodar svijeta i nikakve koristi od njegovog razuma kada ne shvaća da svojim načinom života uništava sebe (gospodara)... Kako li će samo svijet moći opstati bez gospodara čovjeka?... Isto onako kako je opstao milijarde godina prije njega – savršeno...
Pitaš me da li sam pročitao Bibliju i da li vjerujem u Boga?... Kada sam prvi puta pročitao Bibliju razmišljao sam kao i ti, jer cilj te knjige i jest indoktrinacija... Vjerovao sam da je u toj knjizi zapisana riječ Božja... Međutim, kada sam Bibliju počeo proučavati zajedno sa mnoštvom druge literature, te promišljavši o životu, zaključio sam kako Bog ne postoji... Barem ne na način kako ga opisuje Biblija... Ne vjerujem u takvoga Boga, to je ljudski Bog, stvoren na sliku i priliku čovjeka, onog čovjeka koji je dijete kulture nasilja... Jedino takav čovjek mogao je izroditi takvog Boga, koji će mu služiti da vlada zemljom... Međutim, vjerujem u Isusovo učenje, ali onako kako ga ja doživljavam, a ne onako kako ga tumači Crkva... Za mene osoba imenom Isus nije Bog ništa manje ili više od tebe ili mene... On je za mene čovjek koji je došao do spoznaje svog bitka, kao i bitka svega što postoji i svoje je znanje htio podijeliti s drugim ljudima... Njegovo učenje je vrlo jednostavno... On je vrlo jasno dao do znanja da je stvaranje boljeg svijeta (kakav je u biti postojao prije novonastale kulture nasilja) u kojem će nasilje biti eliminirano iz ljudskog ponašanja, moguće jedino ako čovjek odbaci svoj status suca, ako prestane suditi, prestane kažnjavati, jer to pravo nije njegovo – nitko nema pravo suditi nikome, i uvijek treba oprostiti – UVIJEK!!!... Sjeti se priče o bacanju prvog kamena na ženu koja je počinila preljub, i priče u kojoj učenici govore Isusu kako je u redu oprostiti recimo 7 puta, a Isus im odgovara ne samo 7 već 77 puta, što znači uvijek... O tome ja pišem, kako čovjek čovjeku nema pravo suditi, a zato što si je to pravo sam uzeo, svijet je ovakav kakav jest...
I kada me pitaš da li bih sudio čovjeku koji je narušio pravo i slobodu drugom čovjeku, odgovaram kako najvjerojatnije bih, jer sam odgajan u kulturi koja to od mene i očekuje, ali bih se ipak potrudio da to ne činim, moram se najprije naći u takvoj situaciji... Ja samo ponavljam ono što je učio Isus, a ne samo on već i mnogi drugi duhovni učitelji tijekom stoljeća, pa čak pokušavam tako i živjeti (a to je u našoj kulturi jako teško, gotovo nemoguće, jer svi u sebi imamo dozu licemjerja koje je također posljedica kulture koja nas tjera da govorimo jedno, a činimo drugo)... Ne govorim ništa što već nije rečeno, samo dodajem svoju dozu viđenja... Isusa nisu proglašavali ludim, primitivnim i nerazumnim kada je govorio o ljubavi prema čovjeku, svakom čovjeku, bez obzira na to kakve on zločine činio... Ta njegova poruka bila je preopasna, jer mogućnost njenog ostvarivanja uništava kulturu nasilja... Ako želiš spriječiti da nečije učenje koje može srušiti poredak koji tebi odgovara zaživi, pretvoriš ga u Boga i tumačiš njegovo učenje kako tebi odgovara i tako ćeš i dalje održavati isti sustav... Svi sustavi kulture nasilja najbolje se održavaju uz pomoć religije jer je Božji autoritet neupitan, i kada mase ljudi povjeruju drugim ljudima koji tvrde da znaju što je Božja volja, vlast je apsolutno osigurana... Tako je i kršćanstvo postalo najjači adut u održavanju naše kulture licemjerja, jer se tijekom tisuća godina govori o ljubavi prema čovjeku, ali se ta ljubav ne provodi u djelo (čast izuzecima koji tu ljubav žive)...
Pitala si kako mi to opravdavamo masovna ubojstva u ratu kada se svaki dan sudi ratnim zločincima?... Da li su bilo kakva suđenja ratnim zločincima pomogla da se ratovi spriječe?... Da li su bilo koja druga suđenja spriječila postojanje kriminala?... A ovaj izraz «ratni zločinci» za mene je paradoksalan jer je svaki rat sam po sebi zločin... Misliš li da bi Hitler bio proglašen ratnim zločincem da je pobijedio u ratu?... Uvijek se sudi onima koji su rat izgubili, ili onima koji su preslabi da bi izbjegli sud moćnijih od sebe... Koja je razlika između srpskih bombi koje su ubijale hrvatsku i bošnjačku djecu i američkih bombi koje su ubijale afganistansku i iračku djecu?... Hoće li se ikada suditi Georgu Bushu zbog tih bombi?... Sva suđenja za tzv. «ratne zločine» su farsa koju provode oni koji vladaju kako bi održavali poredak stvari onako kako njima odgovara... Govorimo kako smo protiv ratova i za mir u svijetu, a svaka država ima vojsku i nikome ne pada na pamet da vojsku ukine, jer sve vojske svijeta ipak služe za održavanje mira... Koji paradoks... Vojskama nije svrha održavanje mira i stabilnosti, već vođenje ratova, vojskama je svrha ubijanje, zato postoje, a svi vojnici obučavaju se da postanu opravdani, legalni, profesionalni ubojice... Koristi od bilo kakvih suđenja, u smislu da bi na taj način stvarali bolji svijet, nema nikakve... Ovdje se ne radi o ravnodušnosti, jer ako ja želim nešto poduzimati u smislu stvaranja boljeg svijeta, to ne mogu činiti donošenjem i provođenjem zakona, to ne mogu činiti tako što ću suditi drugima, tako što ću pokušati mijenjati druge prema svojim mjerilima, na taj način samo održavam kulturu nasilja, jer je svako nametanje volje bilo kome drugome nasilan čin... Svijet mogu mijenjati jedino mijenjajući sebe... Moj je život bio prožet nasiljem, i jedinu stvar koju na ovom svijetu mrzim svim svojim umom, svom svojom dušom i cijelim svojim tijelom, jest nasilje... I svoj doprinos u eliminiranju nasilja iz ljudskog ponašanja mogu dati samo na jedan način – da se ja odričem nasilja, u svakom pogledu, i neizmjerno mi je drago ako sam zbog toga u kulturi nasilja u kojoj živim proglašavan primitivnim i nerazumnim...
Post je objavljen 18.08.2009. u 14:44 sati.