Marketing
Sv. Maksimilijan Kolbe
Vojska Bezgrešne! Ime koje neobično zvuči, a koje je jednoga dana odjeknulo u tvojim ušima. Možda si pomislio na neki pokret koji se tvrdoglavo bavi nemogućim poslovima, ili na skupinu tradicionalistâ koji strastveno nastoje očuvati nešto neodrživo.
Tebi, koji si vojnik, sigurno se dogodilo da si ugledao smješak koji se javlja na licu sugovornika na tu riječ; da si dijelom skupine koja se diči tim imenom. “Vojska” je izraz koji upućuje na snažne motive: vojuje se za stranke, za javne udruge, za ideologije i poradi njih.
Danas nitko više ne želi svoj osobni identitet žrtvovati za onaj skupine, ma kakve ona bila provenijencije. Rijetki prihvaćaju zadatak koji uporno zahtijeva dragocjene trenutke predviđene za idol što ga predstavlja privatni život. Udruga koja se nazivlje “vojskom” čini se osuđenom na neaktualnost.
Tebi, koji svoje iskustvo vjere živiš u VB, mora biti jasna kako će te neaktualnost često pratiti, i to ne samo u “laičkim” krugovima. Kada ti se postavi pitanje zašto takvo ime, podsjeti najprije sebe, a onda i druge (ako ti Gospodin dadne tu milost) na jednu vrlo jednostavnu činjenicu: i za Evanđelje bi se u tom smislu moglo reći da je “neaktualno”, ali se njegovi zahtjevi ne ispunjavaju povremenim i slučaju prepuštenim činima. Kršćanin jest i uvijek ostaje osoba koja se ne da na takav način odrediti aktualnim trenutkom: on na drugi način doživljava život, skuplja blago na onim nevidljivim mjestima što ih predstavljaju Srce i Grudi Oca Nebeskog.
Pozor, međutim: neaktualno ne želi reći neshvatljivo! Skupina kršćana ne može nikada postati subkulturom, ambijentom u kojem se njeguje zatvoreni identitet, ne možemo biti osobe koje govore jezikom što ga drugi ne razumiju. Vojska je neaktualna ne stoga što bi bila tajno društvo, već stoga što želi biti poslušna Gospodinu Isusu, Utjelovljenom i Uskrslom, bez pridržaja, te s velikim žarom.
Biti ćeš uistinu vojnik onda kada pristaneš na borbu s vlastitim egoizmom, s prikrivenim istočnim grijehom, te s partikularizmom koji se krije u tvome srcu. Biti ćeš vojnik kada ćeš se svojom inteligencijom i svojom voljom služiti da budeš bezazlen poput goluba i lukav poput zmije. Biti ćeš vojnik kada shvatiš kako Kraljestvo Božje pripada “silovitima” iz Evanđelja. Biti ćeš vojnik kada stekneš iskustvo što znači spasonosni umor zagrljaja Gospodina skončanog na Križu.
Vojnik si ne stoga što se protiv nekoga boriš, već stoga što prihvaćaš “okladu” koja te pokreće i ne daje ti počinka: čitati povijest očima Božjim. Vojnik si, na kraju krajeva, kako bi naučio snažno vjerovati kako Bog ljubi život u svim njegovim oblicima, čak i onim najbjednijim, te kako je Otac odabrao lude svijeta da posrami mudre i slabe svijeta da posrami jake. Vojnik si jer se boriš sve dok Ljubav ne stvori nešto čudesno i sasvim nepredvidivo. Naposljetku, bit ćeš vojnik kada se jednom zauvijek predaš Milosti, jer u konačnici vrijedi tvrdnja kako je kršćanin osoba ranjena Božjom dobrotom… A to je neizmjerno neaktualno, nepopularno…
“Evo, naš je zadatak ovdje vrlo jednostavan: truditi se čitav dan, ubijati se od posla, biti držan gotovo za luđaka od bližnjih, te, iscrpljen, umrijeti za Bezgrešnu … Nije li to uistinu lijep životni ideal?” (o. Kolbe)
(iz Pravila života Vojske Bezgrešne)
Post je objavljen 14.08.2009. u 12:00 sati.