U suton,
kad slutnja noći odškrine vrata sna,
i gasne drhtava svjetlost
na umornim vjeđama dana,
jedan leptir
tiho
spušta cjelov svojih krila
na moj dlan.
Smjelo, kao ljubav
na ruci mi ostavlja
dodir nježnosti
treptaj srca
koje vjeruje
da na dlanu pružam
dar slobode,
dok cvijeće se zatvara.
A onda
i ja poželim
kao leptir:
na trenutak,
bez strepnje
da će biti slomljeno,
nasloniti srce na nečiji dlan.
Post je objavljen 18.08.2009. u 13:08 sati.