Marketing
PARANORMALNA ISKUSTVA
Bok ljudi, dugo me nije bilo, više od mj. dana, jučer se vratio u svoj rodni Zagreb i eto...prošao od Norveške sve do SAD-a, upoznao mnoge ljude. Išao sam isključivo da istražim ne misterije ovaj put(makar ih je i bilo, ali slučajno) već urote i sve vezano uz 2012.god., no o tome ćemo drugom prilikom jer još nije vrijeme kada ću objaviti jedan tekst vama, ali i šire pa vratimo se na naše misterije i kriptozoologiju...krenimo.
ŽIVOT MEĐU FANTOMIMA
Kad je bila dijete Ruth je seksualno zlostavljao njen otac. Ali je užas zapravo počeo kada ju je, godinama kasnije, počela proganjati njegova prikaza!
"Sazdani smo od takve grade od koje se snovi grade", napisao je Shakespeare. Možda zbog toga kao što je rekao T. S. Eliot "ljudski soj ne može podnijeti previše stvarnosti."
Ali što je stvarnost a što su snovi?
DRUGA REALNOST
Jednom prirodnjaku stvari su realne kad se mogu prenijieti čulima ili instrumentima, kada im se može uzeti mjera, a ponašanje promatrati, kad se o njima mogu izvoditi zaključci i postavljati naučna pravila i zakoni. U carstvu misli, normalan čovjek bez poteškoća razlikuje fantaziju i maštu od stvarnih predstava i doživljaja.
I parapsihološka istraživanja su pokazala da uistinu postoje "realnosti" izvan onih koje općenito opažamo sa naših pet čula, kao što su tonovi čija je visina i suviše visoka da bi ih čulo ljudsko uho. A možda postoji i "realnost", potvrđena iskustvima mistika, dok su u ekstazi.
Ipak, ostaje činjenica da je "normalnost" za većinu nas zajedničko polazište senzornih percepcija koje mi svi dijelimo; sve u svemu mačka sjedi na jastucetu, a ne obratno!
Ali, što je bila realnost za čuvenu Sibil Izabel Dorset koja je, između svojih 16 ličnosti, vidjala sebe u ogledalu na razne načine - kao otmjenu plavušu, smeđokosu, visoku, vitku crvenokosu, smeđokosog muškarca, plavookog muškarca, sramežljivu platinastu plavušu, malu vitku brinetu - sa potpuno različitim karakterima koji idu uz svakog od njih. Ona je čak i kupovala prikladnu odjeću za svaku ličnost u sebi, a izbor svih tih ličnosti u njoj, zbunjivao je sve ostale kad bi se pojavili u njenom tijelu.
Što je sa pacijentkinjom psihijatra dr Mortona Šacmana, 25-godišnjom Ruth, Amerikankom, udatom za Pola, koja živi u Londonu sa troje djece? Njeni doživljaji ispričani u Šacmanovoj knjizi «Ruthina priča» i 1982. godine dramatizovani na televiziji BBC, zaprepastili su svijet?!…
UŽASNI DOŽIVLJAJ
Ruth opisuje neobične simptome: seks sa Polom izgleda joj prljavim, boji se otvaranja vrata, izbjegava društvo, hvata je panika u gomili, mrzi da ide u kupovinu, nema apetita, ima negativna osječanja prema svojoj djeci, strahuje da će joj mozak eksplodirati...
Rutina životna drama više je nego užasna. Bila je treća u porodici sa četvero djece, a najmlađe je rođeno 10 godina nakon nje. Dok je majka poradala posljednje dijete, otac ju je pokušao silovati - i gotovo u tome uspio. Da je taj napad bio stvaran a ne izmišljen, govore činjenice da je njen otac bio pijanica i redovno se drogirao; bio je nasilan - jedanput je čak i pucao u Rut , ali ju je promašio; krivotvorio je čekove i bio je čest posjetilac ludnica i zatvora.
Ruth je o užasnom doživljaju ispričala majci, ali umjesto u njoj da nađe zaštitu, ona ju je smjestila u dječiji dom. Rut nikada više nije živjela sa roditeljima i osječala je "odvratnu" mržnju prema ocu.
Ono što Ruth nije odmah ispričala dr Šacmanu bilo je da je gotovo svakodnevno viđala fantomsku prikazu svog oca. Počela ju je progoniti godinu dana nakon rođenja najmlađeg djeteta. Ponekad bi njegovo lice viđala na mužu, Polu ili na svojoj bebi, a mnogo češće je osječala njegovo prisustvo. Bila je uvjerena da je on proganja i da je nagovara da izvrši samoubojstvo. Jedanput je s njom «sjedio» za stolom i izgledao je potpuno stvarnim. Drugom prilikom, «sjedio» je na stolici, između dva gosta. Čula ga je kako govori i promatrala ga kako prati njihov razgovor, mada ga drugi, nisu ni čuli ni vidjeli. Ruth je postala pacijent dr Šacmana 1979. godine, ali je i dalje viđala prikazu svog oca, osječala njegovo prisustvo, čula njegov smijeh, osječala čak i miris njegovog znoja.
ŽIVOT SA PRIKAZOM
Ruthino ponašanje nije bilo psihotično. Pošto je pročitao da jedno malajsko pleme, Senoi, smatra «život» snova tako značajnim da svoju djecu uče da se suočavaju, ovladavaju i koriste svim onim što je prouzročilo užas u njihovim nočnim morama, dr Šacman je predložio Ruth da slijedi njihov primjer i da se suoči sa prikazom svog oca.
Pobjeda nije bila ni brza, ni laka. Ruth je i dalje viđala prikazu svog oca, čula njegov glas i osječala da joj čita misli… Psihijatar joj je savjetovao da otjera prikazu što je ona, na kraju, i učinila.
Šestog dana terapije, Ruth je vidjela kako se njen muž Pol izgledom pretvara u njenog oca i kada joj je lako dodirnuo ruku, osjetila je pritsak do boli. Te noći je odbila da spava sa Polom, jer je osječala da joj je on otac. Sljedećeg dana očevo lice vidjela je na dr Šacmanu. A onda se sve smirilo.
Dr Šacman je smatrao da bilo izuzetno korisno kad bi Ruth snagom svoje volje mogla po želji prizivati fantomsku prikazu. Ako bi je mogla stvarati, onda bi je mogla i otjerati po vlastitoj volji. Kad joj je to predložio, Ruth je pristala i uskoro je - uspjela u tome.
Nekako baš u to vrijeme, dr Šacman je morao otputovati u New York na 2 tjedna. U tom periodu Ruthin se otac pojavio bar osam puta. Čula je šuškanje njegove odjece, otvaranje kutije sa cigaretama, a jedanput se probudila i vidjela ga kako joj sjedi na krevetu. No, svaki put je uspjela ga otjerati. Prikaza je zatim nestala i nije se pojavljivala punih 19 dana.
ZANIMLJIVA ISKUSTVA
Po povratku, Šacman je predložio Ruth da pokuša stvoriti fantomsku prikazu, koja prema njoj neće biti neprijateljski raspoložena nego – naprotiv – koja će joj postati prijateljem! Nakon izvjesnog napora, Ruth je uspjela stvoriti duhovnu verziju svoje najbolje prijateljice Beki. Ruthine prikaze su se ponašale normalno (mada su povremeno prolazile kroz zatvorena vrata i zidove), kao živa ljudska stvorenja. Mada ih je mogla otjerati, ona ih nije uvijek mogla natjerati da rade ono što nisu željele.
Jednog je dana Ruth "duplirala" dr Šacmana u njegovom prisustvu, stvarajući «dopellgangera», koji je sjedio na stolici lijevu do njega. Kad je Šacman sjeo u njegovu stolicu, duhovni dvojnik je prešao na drugu, a kad je prolazio ispred prikaze, on ju je zaklonio od Ruthinog pogleda. Ruth je vidjela obojicu kako se istovremeno odražavaju u ogledalu, a kad je dr Šacman ispružio ruku prema njoj, to je učinio i njegov fantom!
Ruth je uskoro postala saradnik dr. Šacmana. U zamračenoj prostoriji, ona je stvarala prikaze, zatim je detaljno bilježila njihove osobine; mogla je obilaziti oko njih, promatrati ih iz različitih uglova, doticati ih (bile su hladnije od živih bića)… Prikaze su čak mogle i da pišu poruke koje je jedino Ruth mogla vidjeti i čitati; nisu se mogle fotografirati, niti im je glasove bilježio magnetofon.
Ruth je uskoro otkrila da može proizvesti prikazu svoga oca i nametnuti joj svoju volju, a jednom je uspjela čak i da se stopi s njom. "Što sam se više opuštala", pričala je poslije, "manje sam ga vidjela a sve više sam postajala on!…»
Jedan iznenađujuči događaj se desio kad je Ruht posjetila SAD i provela neko vrijeme sa ocem. Dva puta je spavala sa prikazom Pola i poslije je zabilježila kako su oba iskustva bila seksualno vrlo zadovoljavajuća.
Međutim, drugi eksperimenti nisu uspjeli. Na primjer, Ruth je pokušala da opiše nove Polove gaće, zamišljajući njegovu prikazu obučenu u njih - ali u tome nije uspjela. Postepeno su granice Ruthinih neobičnih sposobnosti postajale očite, ali prikaze nikada nisu uspjevale prenostiti informacije o predmetima izvan Ruhinog životnog iskustva.
Međutim, jednaput je Pol vidio Ruthinu prikazu kako sjedi na drvu. Čuo ju je kako govori i vidio kako joj se usne kreću, a onda je otkrio da prava Ruth sjedi na drugom mjestu.
IZLETI U DJETINJSTVO
Konaćni preokret u Ruthinoj terapiji je bio kada je uspjela stvoriti dvojnika. Uz pomoć njega, Ruth se detaljno sječala zaboravljenih događaja iz svog djetinjstva od kojih je mnoge potvrdila i njena majka. Ponekad je uspjevala da se poistovjeti sa prikazom, što joj je omogučavalo da padne u "trans sječanja", koji je u nekim vidovima bio poput transa spiritista, a u nekim opet poput hipnotičke regresije.
U tim trenucima Ruth je govorila i ponašala se kao dijete. Kad joj je dat jedan broj psiho-testova, dok je bila u stanju regresije u raznim uzrastima života, ona ih je uradila na nivou djevojčica tog životnog uzrasta. Testovi su pokazali da Ruth uistinu ponovno preživljava svoj život iz vremena kada je bila dijete i adolescent. Drugi testovi su dokazali da su Ruthine prikaze djelovale na njen vid i sluh kao što bi djelovala stvorenja od krvi i mesa!
Za Rut su ove prikaze sada zabava. Kad je sama u automobilu može posaditi jednu od njih pored sebe da joj pravi društvo, ili na nekoj dosadnoj sjedeljci voditi nečujne razgovore sa duhovima osoba koje poželi. Ali, daleko od njene košmarne stvarnosti, implikacije njene životne priče su uistinu dalekosežne za parapsihološka istraživanja i za znanost.
Nastavlja se...
Post je objavljen 18.08.2009. u 00:11 sati.