Ah here we go again.
But first I need to apologise.
Ispricavam se svima koje sam zapostavila.
Kao sto se vjerovatno i primjetili, zapostavila sam i svoj blog.
I time cak i samu sebe razocarala.
Uglavnom, sumnjam da ce se ponovit.
Necu vam bas pisati svaku vecer kao i prije.
Ali trudit cu se sto cesce.^^
_____________________________________________________________
Prvo za vas jedna igra.
Nesto sto ce vas mozda dovesti do ruvba zivaca, a mozda opet saznate nesto vise o sebi.
Za pocetak uzmite komad papira i olovku.
Zatim redom odgovarajte na pitanja.
Jedino pravilo jest da na sva pitanja odgovarate iskreno.
Jer ju igrate vi, i to cete vidjeti samo vi.
Ako cete lagati, lagat cete sebi.
1. Koliko si puta u zivotu pogrijesio?
2. Koliko si puta plakao u poslijednje vrijeme?
3. Koliko si puta istinski volio u svom zivotu?
4. Koliko ti je puta istinski slomljeno srce?
5. Koliko si puta ti nekome slomio srce?
6. Koliko te puta netko povrijedio?
7. Koliko si ti puta nekoga povrijedio?
8. Koliko te doticu rijeci osoba koje te nisu vrijedne?
9. Koliko te doticu rijeci osoba do kojih ti je stalo?
10. Da li znas mrziti?
Ovo cak i nije igra.
Tako ja preispitujem svoju savijst.
Uvijek pomogne.^^
Ehm da ovako.
Odakle da zapravo krenem?
Da krenem sa svime sto se izdesavalo?
Ili sa time koliko put od prosloga posta bivah povrijedena?
Ili pak koliko sam puta plakala?
Znam krenut cu do pocetka.
Danas ce te ostati bez onog dijela posta gdje ja srackam o svojim dubokoumnim sranjima, jednostavno nemam snage.
Necu vam ni ispricati sve, ostavljam to za neku drugu priliku.
Od suza trenutno jedva vidim ekran tako da please be patiente.
It is just the beginning of the end
Yes, I'm here for you
Save your happiness for tomorrow
And today we'll drown in your tears
A drop of your blood tastes like wine today.
HIM - The beginning of the end.
Kava sa Cvitom prosla je izvanredno.
I bolje od ocekivanog.
Ali jedan problem.
I don't love him anymore.
Jednostavno na toj kavi kada je krenuo razgovor,
kroz sve te price, uspomene i sve o cmeu smo pricali,
moja ljubav prema njemu je nestala.
Samo tako, odjednom, napustila me.
Ah jebiga.
Stene.
Necu ni zapocinjat pricu, jer vas opet preko pola nece
shvatit tu ljubavnu melodramu.
Pocela sam sve cesce i cesce crtati u zadnje vrijeme.
I ponosna sam na sebe.
Imam osjecaj da ce uskoro opet doc vrijeme kada cu plakat bez
prestanka. Dan za danom, tjedan za tjednom.
Sve dok sva bol ne ode.
Deda drzi mi se molim te.
Jer ako odes, neznam kako cu nastaviti bez tebe...
Post je objavljen 17.08.2009. u 23:23 sati.