Pregled posta

10.poglavlje

Ljudi su se počeli pijeniti. Prostorija u kojoj sam se nalazila više nije bila mirna i tiha nego bučna. Učenici škole su se živcirali, izderavali na profesoricu, a ona ih je preplašeno gledala. Onda su počeli pokazivati očnjake jedni drugima. Bojala sam se onoga najviše i znala sam da bi uskoro mogli doći do toga u slučajnu da netko nešto pogriješi. Srce mi je ubrzano kucalo, a i počela sam teško disati. Bilo je strašno i bojala sam se najgoreg. Htjeli su se tuči, boriti jedni protiv drugih, dobro sam to znala. Odjednom me netko zagrlio snažno s leđa.
„Smiri se.“ –rekao mi je Zach. „Pokušaj polako disati.“
Poslušala sam ga. Morala sam pošto sam mislila da bi mogla izgubiti zrak ako nešto ne poduzmem odmah. Pokušavala sam disati polako i uspjevalo mi je. Nije me ispuštao iz zagrljaja i to me najviše smirivalo u onom trenutku dok sam samo gledala jednu točku usred sebe. Osjećala sam njegove otkucaje srce i to me pogotovo umirilo. Morala sam se smiriti kako mi nebi bila loše, a on mi je pomagao u tome. Uvijek mi je pomagao kad sam ga trebala.
„Tišina!“ –odjeknulo je prostorijom.
Pogledali smo prema Dylanu i učenici su zašutili. Gledali smo u njega začuđeno, a on nas je promatrao bjesno, ljutito. Uplašila sam ga se i ponovno počela teže disati, ali Zach je bio kraj mene, te me snažno zagrlio. Znala sam da se mogu smiriti, da mi nitko neće nauditi u onom trenutku pogotovo ne pred njim.
„Vijeće je odlučilo da se trebamo slagati i tako je najbolje, jasno?“ –nastavio je Dyaln. „Slagat ćemo se, htjeli vi to ili ne i učinit ćemo ono što profesorica traži od nas!“
„H-Hvala, g. Hamort!“ –zbunjeno će profesorica.
Klimnuo je glavom, a onda sam primjetila kako ide prema meni. Zach je stao preda mnom, a ja sam provorila iza njegovih leđa. Dylan mi se približavao, a onda je stao pred njim i promatrali su se ljutito. Morala sam ih prekinuti kako se nebi slučajno posvađali baš sada kad je sve bilo mirno oko nas.
„Plesat ćeš sa mnom, jelda?“ –pogledao je onda u mene.
„Joelle...“ –Zach me pogledao. „Mislim da to nije dobra ideja!“
„U redu je, Zach.“ –potapšala sam ga po ramenu. „To radim jer moram.“
Klimnuo je glavom i udaljio se od mene, ali cijelo vrijeme se okretao kako bi se uvjerio da sam dobro i da mi Dylan neće ništa učiniti. Znala sam da neće pošto sam imala takav osjećaj kao što ga je i on imao neki dan.
Profesorica nas je učila neke korake i svi smo je pratili. Nisam mislila da bi ovo moglo funkcijonirati, ali dobro smo se slagali zajedno. Nismo se svađali, niti je itko pravio problema, a mislim da je Dylan zaslužan za to. Samo nekoliko njegovih riječi je moglo umiriti ove iz Samari grupe. Bio je bitan za njih, ali nisam znala zašto. Htjela sam to saznati što prije, znati tko je i zašto ga svi toliko slušaju.
„Hvala ti što si ono učinio.“ –rekla sam mu odjednom.
„U redu je.“ –nasmiješio mi se Dylan. „Vidio sam da su te preplašili. Dobro si?“
„Jesam.“ –klimnula sam glavom. „Ne volim kad se netko oko mene svađa, a pogotovo ne naše grupe!“
„Traume iz djetinjstva?“
„Recimo.“
„Bez brige. Dok god sam ja ovdje... neću im dopustiti da ti naude!“
Ostala sam šokirana njegovim riječima. Nisam očekivala da bi mi to mogao reći. Gledala sam ga i pomalo zbunjeno. Zašto je ono morao reći? Zašto sam ja morala zadrhati? Približio me bliže sebi.
„Znaš... odlično mirišeš.“ –rekao mi je tiho.
Osjetila sam kako se približava mojem vratu. Nisam znala što pokušava učiniti, ali okamenila sam se. Bojala sam se onog trenutka jer me podsjetilo na to kad sam bila mala i kad me vampir ugrizao. Nisam znala što učiniti u onom trenutku, kako ga odgurnuti od sebe. Odjednom ga je netko okrenuo. Vidjela sam bijesnog Zacha koji je pokazivao ljutito očnjake. Odmaknula sam se sa strane. Zach ga je uhvatio za vrat i ljutito krenuo s njim prema zidu. Počeo ga je lupati nekoliko puta. Bio je bijesan, a ja sam samo šokirano gledala u njih. Vidjela sam kako ostali pokazuju zube. Spremali su se napasti onoga koji je napadao njihovog gospodara. Vidjela sam i kako Dylan maše glavom. Pomislila sam odmah da se radilo o tome da ne napadnu pošto su stajali na mjestu, ali i dalje su bijesno gledali u Zacha.
„Zach!“ –proderala sam se u strahu. „Prekini!“
„Još jednom joj se toliko približiš i ubit ću te vlastitim rukama slijedeći put.“ –zarežao je Zach.
„G. Forman, prekinite odmah!“ –derala se profesorica.
I ona je jednako bila preplašena kao i ja. Zach ga je ljutito bacio na pod i još jednom mu uputio ljutiti pogled. Pogledao ga je od glave do pete i onda se udaljio od njega, te krenuo prema vratima. Pogledala sam u Calea i Nicol koji su me šokirano promatrali. Nisam znala što se u onom trenutku dogodilo, ali znala sam da mi je možda spasio život... još jednom.

Sjedila sam u sobi, na podu, i razmišljala o onome što se bilo dogodilo u sobi. U glavi mi je dolazila scena u kojoj me Dylan pokušavao ugristi. Glava me zaboljela. Bila sam preplašena i na samu pomisao na to što se moglo dogoditi da me ugrizao. Zach me spasio... Bila sam tako sretna što je bio ondje u onom trenutku, ali bila sam i zabrinuta za njega pošto nisam znala gdje je cijeli dan. Dignula sam se sa poda i izašla iz sobe. Krenula sam prema njegovoj i pokucala na vrata. Nitko nije odgovarao, pa sam ih otvorila. Zacha nije bilo u sobi.
„Što radiš ovdje?“ –poskočila sam kad sam čula muški glas.
Okrenula sam i vidjela Calea kako me nasmiješeno gleda. Uzdahnula sam.
„Opet sam te preplašio?“ –nasmiješio mi se.
„Malo.“ –nacerila sam se.
„I? Što radiš ovdje?“
„Tražim Zacha, ali nema ga.“
„Ideš s Nicol i sa mnom?“
„Gdje?“
„Tražiti ga po gradu. Zabrinuti smo za njega, pogotovo u ovo vrijeme.“
„Molim?“
„Kažem da smo zabrinuti za njega!“
„Ne, ne... Što si rekao nakon toga?“
„Ništa. Što ti je?“ –nacerio se i okrenuo.
Znala sam da mi nešto taji, znala sam da današnji dan ima nekakve veze sa Zachovom prošlošću, ali nisam htjela razmišljati trenutno o tome pošto sam već bila previše zabrinuta za njega.

Posudili smo Leejev kamijonet pošto je Zach nestao sa svojim Jeapom. Tražili smo ga po cijelom gradu, ali nigdje ga nismo mogli pronaći. Nigdje mu nije bilo traga i bila sam jako zabrinuta za njega, ovaj put. Nikad nije toliko nestajao, barem se ja ne sjećam.
„Eno Jeepa!“ –viknula sam.
Parkirali smo auto iza Zachovog i iskočili smo iz njega. Pogledali smo Jeap, ali nije bio oštećen, pa je to znaćilo da nije ozlijeđen i odahnula sam.
„Vidim ga!“ –rekla je Nicol.
Pogledali smo u nju, a ona nam je pokazala na brdo. Vidjeli smo da je s nekoliko ljudi ondje, pa smo potrčali prema njemu. Dok sam trčala, gledala sam u nebo. Uskoro je trebao pasti mrak i danas je bio pun mjesec. Obožavala sam gledati pun mjesec satima, pa one večeri skoro nikad nebi išla rano spavati.
„Zach!“ –viknula sam.
Okrenuo se prema meni. Vidjela sam čuđenje na njegovom licu.
„Što radite ovdje?“ –upitao me.
„Došli smo tebe tražiti.“ –odgovorila sam.
„Nisi smjela doći.“ –rekao mi je.
„Što se ovdje događa?“ –nastavio je Cale.
Pogledali smo u one ljude, nasuprot Zacha. Bili su to Dylanovi čuvari, ali s njima su bila još tri dečka koja ne idu u našu školu. Mogla sam samo prepoznati Torry, Lillian i Felixa So. Njega danas nije bilo u školi, ali inače je svugdje pratio Dylana. Bio je viši i krupniji od mene, duguljastog lica i frizure na ježa. Bojala sam se njegovog pogleda pošto me promatrao svojim tamnim očima kao da me proždire pogledom.
S njegove lijeve strane je stajao stariji dečko. Bio razvijen, širok, tamne kose i zelenkasto smeđih očiju, a s druge strane dečko svijetlije kose i također očiju. Izgledao mi je simpatično, ali nije izgledao kao da dovoljno dobar da mogu biti sigurna kako mi neće nauditi.
„Odlazite!“ –rekao je Zach ljutito.
„Zašto? Što se ovdje događa, Zach?“ –upitala ga je Nicol.
„Nemojte se mješati!“
„Zach...“ –pogledala sam ga ozbiljno, a onda u njih. „Što se događa? Zašto ste ovdje?“
„Došli smo mu naplatiti za ono što je učinio danas Dylanu.“ –uzvratila je Torry.
„Nikad, a ma baš nikad ne smijete njega dirati, jasno?“ –bijesnila je Lillian.
„Pokušavao je samo mene zašititi od njega.“ –stala sam pred njima.
„Ne zanima nas to!“ –rekao je ozbiljno Falix.
„Joelle, rekao sam ti se ne mješaš!“ –Zach je stao preda mnom. „Odlizi! Smjesta!“
„Nema šanse!“ –viknula sam.
„Joelle, ne mogu te...“ –odjednom se uhvatio za srce.
Počeo je padati prema podu, a ja sam šokirano gledala u njega. Uhvatila sam ga prije nego je pao na pod, ali bila sam ja ta koja je legla na zemlju kako bi ga zaštitila svojim tijelom. Onda sam sjela i prislonila glavu na moja koljena. Teško je disao, hvatao se za srce i pokušavao dohvatiti malo zraka.
„Zach, što ti je?“ –drmala sam ga.
Bila sam prestrvljena. Nisam znala što se događalo u onom trenutku. Bojala sam se za njega jer ga nikad prije nisam vidjela onakvog.
„Oh...“ –uzvratio je jedan dečko od njih, a ja sam podignula shrvan pogled prema njemu. „Puni mjesec, ha?“
Kakve sada ima veze puni mjesec? Podignula sam pogled prema nebu. Mrak je već bio pao, nebo je već bilo puno svijetlucavih točkica, a vidio se i puni mjesec.
„Idemo!“ –Cale je podignuo Zacha s poda.
„Što se događa?“ –upitala sam ga.
„Ne možemo ti sada objasniti.“ –rekla je Nicol i pomagala je Calea noseći Zacha.
Pogledala sam u one iz Samari grupe. Nasmiješili su mi se zlobno i nestali. Odmahnula sam glavom i pogledala prema svojim prijateljima koju su već bili blizu kamioneta. Dignula sam se i potrčala k njima. Gledala sam u Zacha. Nije izgledao nimalo dobro. Vidjela sam koliko pati, koliko mu je loše, a ja mu nisam mogla pomoći.